From England with love 💚

114.

Probudio je osjecaj njegovih usana kako njezno prelaze preko njenog ramena. Nasmijala se drzeci oci jos uvijek zatvorenim.

"Koliko je sati?" - pitala je tiho. 

"Proslo pola 1" - sapnuo joj je Dejan, nastavljajuci da je lagano ljubi po vratu.

"POLA JEDAN????" - vrisnula je pa se naglo podigla u sjedeci polozaj. Pri tome je toliko snazno udarila Dejana glavom, da su oboje pali ponovo na krevet.

"Aleks, koji ti je?" - zajaukao je Dejan, drzeci se za bolno mjesto na glavi.

"Covjece dragi, kako mislis pola jedan?" - nastavila je da histerise. "Prespavala sam bitan sastanak! Jesam li te fino zamolila da me probhdis ujutru prije nego krenes na trening??"

"Aleks, probudio sam te prije nego sam otisao" - rekao joj je.

"Ma kad si me probudio, sta pricas ti?" - pitala je.

"U osam sam te probudio" - podsjetio je. "Pricala si sa mnom, poljubila me prije nego sam otisao, dogovorila sa mnom da cemo danas ici na rucak kad se vratim s treninga" - dodao je.

Aleksandra je gledala u njega, pokusavajuci se sjetiti icega od ovoga sto Dejan prica. Nije bila uopste ni sigurna da je nije zezao.

"Je l' ti to ozbiljno?" - pitala ga je. "Ne zezas me?"

"Zasto bih te zezao?" - pitao je Dejan, prilazeci ogledalu. "Jebo te, izaci ce mi cvoruga koliko si me udarila".

Aleksandra je uzela telefon pa ga odmah panicno odlozila. Kada je vidjela broj propustenih poziva, nije joj bilo dobro. Jutros u 11 je trebala imati video konferenciju s jednom izdavackom kucom. Na kojoj se ocigledno nije ni pojavila. Nije joj bilo jasno kako je mogla ovoliko da prespava. Razgovora s Dejanom se nije ni sjecala a osjecala se kao da je traktor pregazio. 

"Izgledas zabrinuto" - cula je Dejana kako joj govori.

"Kako necu biti zabrinuta" - rekla je ljutito, ustajuci iz kreveta. "Propustila sam vazan sastanak s jednom izdavackom kucom".

"Nisam znao da imate namjeru mijenjati izdavacku kucu" - prokomentarisao je Dejan.

"Ne kazem da ce je mijenjati" - rekla je. "Ali, ljudi su se javili, trazili sastanak i zeljela sam vidjeti kakve uslove nude. Ako budu bolji, tada bismo vec i uzele u obzir eventualno mijenjanje".

"Ne mislis li da je to malo nefer prema ljudima koji su do sada radili s Helenom?" - pitao je a Aleksandra je prevrnula ocima.

"Tebi sad da dodju Real ili Barcelona, ponude ti zivotni ugovor sa duplo vecom zaradom od one koju imas u Liverpoolu, ti ne bi presao?"

"Naravno da ne bih" - rekao je odlucno. "Ja nikad ne bih otisao iz Liverpoola zbog novca".

"Boga ti, ne seri" - rekla mu je. "Otisao bi ti, samo bi se prasina vidjela iza tebe. Uostalom, nisam rekla ni da bi Helena odmah otisla. U slucaju da od nekoga drugog dobijemo bolji ugovor, naravno da bismo trazili poboljsanje trenutnog ugovora. Ukoliko nasa izdavacka kuca ne bi pristala na to, onda bismo sigurno dobro razmislile o odlasku".

“Dobro, sad kad smo razlucili da bih ocito prodao dusu za pare, ima li jos nesto lijepo da ti je palo na pamet otkako si otvorila oci?” 'pitao je Dejan.

“Boze, ja ovdje pricam o poslu. Niko nije rekao da prodajemo bilo sta. Plus, da sam imala takav stav slijepe lojalnosti koja vodi nicemu, Helena bi jos uvijek pisakarala samo po svom dnevniku, a ti bi sa takvim stavom jos bio u Dinamu” - dodala je Aleksandra pa opet ljutito uzela mobitel. Mozda je jos uvijek mogla spasiti stvar.

“Aleks” - rekao joj je Dejan. ”Za ime svega sto je sveto, sta ti se desilo? Izgledas kao razjareni tigar. A ja sam siguran da te nisam takvu ostavio kad sam otisao”.