From England with love 💚

108.

Probudila se dosta kasno to jutro. Sunceve zrake su odavno probijale u apartman, ali njeno tijelo je odlucno odbijalo da ustane. Da nije Dejana, vjerovatno bi prva dva, tri dana provela izlezavajuci se u krevetu po cijele dane, prije nego krene u osvajanje najboljih kafica i restorana u Rimu. Ali, poznavajuci njega, to sada nece biti opcija.

Uzela je telefon da provjeri koliko je tacno sati a docekala ju je njegova poruka.

"Javi mi kad se probudis" - pisalo je.

Odmahnula je glavom, ali osmijeh koji joj se formirao na usnama, govorio je da joj se svidja ponovno budjenje uz njegove poruke.

Sinoc su uradili tacno onako kako su se dogovorili. Proveli su vrijeme uz veceru ugodno caskajuci o svemu osim o njima i njihovom odnosu. Zeljela je samo da joj bude lijepo, a razgovor o njima je vrlo lako mogao dovesti do neugodnih tema. Oboje su bili i suvise temperamentni, tako da je najmanja sitnica mogla dovesti do nepotrebnih tenzija.

Nakon vecere, razisli su se i svako je otisao u svoj apartman. Iako je Mateova zamisao bila da budu u istom apartmanu, to se nije desilo. Obzirom da je Dejan stigao u Rim prije nje, shvatio je da bi vjerovatno bilo previse dovesti je bas toliko na gotov cin, pa je odlucio uzeti apartman samo za sebe. I bila mu je zahvalna na tome. Poznavao ju je toliko dobro, da je znao da ona nece tako lako popustiti i da sigurno nije spremna odmah nastaviti tamo gdje su stali prije devet mjeseci. 

Brzo mu je otipkala poruku da javi da se probudila, pa otisla u kupaonicu na tusiranje. Taman sto je zavrsila, zaculo se kucanje a vratima apartmana.

"Dobro jutro" - rekao joj je sa sirokim osmijehom, gurajuci kolica sa hranom ispred sebe.

"Dobro jutro" - uzvratila je, pustajuci ga da udje unutra.

"Dobro, nije bas da je jutro, ali hajde" - zezao je.

"Hej, ja sam na odmoru" - rekla mu je. "I ovako se ja odmaram. Ti svakako nisi bio u planu da budes tu".

"Cemu taj odbrambeni stav?" - pitao je, smjeseci se. "To sam samo ja...tvoj Dejan" - rekao je tiho, prilazeci joj laganim korakom. Sama njegova blizina, cinila je nervoznom. Prisao joj je skroz blizu, pa spustio usne na njene. Automatski mu je uzvratila poljubac, uzivajuci u svakom trenutku. Ali, savjest joj je odjednom proradila, pa se izvukla iz njegovog stiska.

"E ovo ja zovem dobro jutro" - rekao je kad se odmakla od njega.

"Dejane" - rekla mu je. "Ne mozemo ovako".

"Kako?" - pitao je.

"Ovako, kao da se nista prethodno nije desavalo" - rekla je i odmakla se skroz od njega. "Ponasamo se kao da mozemo samo tako nastaviti gdje smo stali a oboje znamo da ne moze tako".

"Uzvratis mi svaki poljubac" - nasmijesio se. "To mora nesto znaciti".

Aleksandra je uzdahnula pa sjela na rub kreveta.

"Ja sam slobodna djevojka" - rekla mu je. "Da, svidjaju mi se tvoji poljupci, nista se tu nije promijenilo i normalno je da cu ti uzvratiti. Ali to ne znaci da sam udarena u glavu tupim predmetom i da sam zaboravila sve sto se u proslosti desavalo s nama".

"Vidis, zato sam i dosao ovamo" - rekao joj je, pa cucnuo ispred nje. "Da te podsjetim samo na lijepe trenutke koje smo zajedno proveli. Da izbrisem sve ono lose sto smo dozivjeli".

"Ti zaista vjerujes da to moze tako lako?" - pitala ga je.

"Ja vjerujem u sve dok si ti pored mene" - rekao joj je, naslonivsi celo na njeno. Aleksandra je zatvorila oci, udisuci njegov miris. Sve je izgledalo tako lako, a opet, tako tesko. Jos uvijek se nalazila na prekretnici i nije imala pojma sta treba da radi. Uzivala je u svakom trenutku s Dejanom, ali njene misli su jos uvijek isle ka Edenu. I zbog toga se osjecala uzasno.