deo 2

880 62 3
                                    

Posto smo zavrsile projekat, odlucile smo da izadjemo malo na svez vazsuh i prosetamo.

Ja: Pa, gdecemo?
Fiona: Mogle bismo da obrnemo krug oko prvog i drugog okruga i da onda idemo u sobe na spavanje.
Ja: Moze, i ovako uskoro dolazi Tamni Cas.
  Fiona: Da, ali u akademiji smo sigurne, ovde smo zasticene.

Setale smo i pricale o potpuno nevaznim stvarima.
Mirno smo isle, sve dok nismo dosle do ulazne kapije u skolu.
Tamo smo zatekle jako strasan prizor.
Sve u svemu, neki tim iz drugog nivoa se upravo vratio sa misije.
Dosli su u uzasnom stanju. Puni rana i povreda, ali i nemocni da uvopste vise stoje. Drzali su jedni druge. Tu su bila dva momka i devoka.

Ja: Fiona, sta im se desilo?

Nekako uplaseno sam je upitala. Glas mi je drhtao.

Fiona: Ne znam, moramo im pomoci! Brzo vodimo ih do ambulante!

Prisle smo im i pomogle da odu u ambulantu. Bili su prepuni rana, isprepadani i totalno zbunjeni. Ocigledno nisu ni znali sta im se desilo.
Sestre su ih prikljucile na infuziju i previle im povrede.
Direktoru je odmah javljeno i on je bio u bolnici za nepunih 10 minuta.
Fiona i ja sedino pored kreveta devojke. Zove se Irina, a ova dva momka su Ognjen i Mateja.

Irina: Ni sami nismo svesni sta se desilo.
Ognjen: To je bio demon, sasvim sam siguran.
Mateja: Znam da nije jos poceo Tamni Cas, ali to je bio demon.
Fiona: Ali kako?
Irina: Ne znamo, ali sasvim smo sigurni da nas je demon napao. Bili smo u povratku nazad u skolu. Trcali smo kroz sumu, kad nas je nesto zaskocilo.
Ognjen: Da, nista drugo do mutanta pauka i vuka. Zaskocio nas je.
Mateja: Pokusali smo da se branimo, ali bio je nenormalno jak.
Irina: I Izgubili bi da se nesto nije pojavilo.

Direktor je stajao naslonjen na zid i pazljivo slusao njihovu pricu.

Direktor: Nesto? Sta je to nesto uradilo?
Mateja: Bolje receno, neko.
Irina: Sta ja znam, prerusen je bio u belo, neki beli ratnik, ne znam, pamcenja su mi u magli.
Ognjen: Kao da je zeleo da ga zaboravimo, sve jedno on se pojavio i kao da je demon poceo da ga slusa. 
Direktor: Molim? Jel ste sigurni da niste malo jace udarili glave?
Irina: Ne, verujte mi, kako se pojavio, demon je radio po njegovoj kontroli.
Direktor: To je nemoguce. Kontakt sa demonima nije ostvaren nikada, nemoguce da neko moze da prica sa njima.

Direktor se bacio u duboko razmisljanje, predlagao je razne varijante desavanja dogadjaja, ali ovo troje su ostajali na svome. Tvrdili su da je taj beli ratnik razgovarao sa demonom i to je to.

Direktor: Ne, slusajte, meni je ovo previse cudno, ne mogu ovo prihvatito kao cinjenicu. Nemoguce, da se samo stvorio neki tamo lik koga demoni slusaju!

Izdahnuo je i otvorio prozor.
Zbunjeno smo pogledali u njega.
Zazvizdao je i ubrzo na njegovu ruku je doleteo soko.
Usao je sa njime u sobu i napisao jedno pismo. Spakovao ga je u sokolovu kutijicu na vrata i pustio ga da leti.

Direktor: Idi, dovedi mi Akiru.
Irina: Akiru?
Direktor: Ona mi treba da bih bio siguran sta se desilo.
Ognjen: Mislite da ce ona stvarno doci?
Direktor: Pre jedno sat vremena, stigla mi je poruka od nje da se vracaju sa misije. Uskoro stizu.
Mateja: Ko sve s njom?
Direktor: Jao bre, kao da ne znate s kim je u timu... Tim 7, Jato, Rentaro i Akira, cuveni tim.
Mateja: Samo da proverim...

AlfaWhere stories live. Discover now