deo 6

788 57 0
                                    

Anabelina perspektiva:

Doletele smo do Irine, Ognjena i Mateje.
Stajali su okrenuti ka velikom demonu.
Mateja i Ognjem su zastitnicki stali ispred Irine.
Drzali su pistolje i pucali u demona, ali nista mu se nije desilo. Ni ogrebotina. Meci su se samo odbijali o velikog oklopnjaka.

Akira: Istina je... Jos uvek nije Tamni Cas, a demon se pojavio!
  Ja: Ogroman je!
Akira: U svom zivotu, pobila sam mnoge demone, ali ovolikog do sad nisam videla. Nesto je ovde cudno. Pogledaj, kao neki oklop da ima, krljusti neke.
...

Letimo i gledamo njihovu borbu protiv demona.
Svo troje su zadobili ozbiljnije povrede. Jedva se drze na nogama.  Cudoviste je krenulo na njih. Izedalo je kao da se nece izvuci, ali odjednom, na jednom drvetu, pojavljuje se necija silueta.
To je bio neko, neko obucen u belo.
Beli dugacki plast, bela kapuljaca i maska na licu.
Puko je prstima i demon je odmah stao s napadanjem.
Lik je odmahnuo rukom, a cudoviste se okrenulo i otislo u tom smeru gde je pokazivala njegova ruka.
Irina, Mateja i Ognjen su jedva, zbunjeno gledali, nije im bilo jasno sta se desilo.
Kako je demon nestao iz vidokruga, tako su njih troje pali na zemlju. Jedva disuci, pokusavali su da se saberu.

Akira: Brzo, Alfa, za onim likom!
Ja: Ha? Cekaj!

AlfaWhere stories live. Discover now