Partner u zločinu 《II sezona》- Završena

Sada je stvarnost ljepša od snova.

▪UVOD▪
■ANA POV■
Koraci izjednačeno udaraju od beton i stvaraju buku zajedno sa ubrzanim otkucajima srca. Ruku mi ne pušta, naprotiv na trenutke je stegne čvršće kao da misli da ću otići od njega no ne zna on da mi je jedina želja bila da me zaustavi. Da stigne na vrijeme i spriječi moj odlazak, ubije daljinu koja bi nastala između nas. Sklopim oči na trenutke i udahnem duboko kako bih se uvjerila da je stvarnost, a ne pusta želja.
H: Željan sam ih gledati, a ti žmuriš.
Izvuče mi osmijeh na lice pa me privuče sebi i tada otvorim oči, spuštajući ruku na njegova prsa i spajajući nam poglede.
A: Sanjam?
Prstima lijeve ruke uhvati pramen moje kose i uvije ga oko istih dok desnu ruku spušta na moj struk.
H: Sada je stvarnost ljepša od snova.
Ugledam njegovo prekrasno lice kako krasi osmijeh pa se i na mome odmah pojavi. Istina je kada nešto dugo čekaš, da bude najslađe kada dočekaš. Znala sam da mi neće postati nebitan kada ga dobijem iako je većina stvari na koje sam dugo čekala, postala bezvrijedna kada sam ih dobila. On je drugačiji. S njim je realnost ljepša od bilo kakvog sna, upravu je. Meni su se snovi ostvarili onda kada sam postala njegova. "Naš novi početak" odzvoni mi u ušima pa stvori ugodne trnce kroz čitavo tijelo.
H: Prelijepa si s tom duksericom oko vrata.
Nasmije se, a zatim spusti usne na čelo dodirujući prsa sa svojima. Tu si, nikada i nećeš otići. Lijeva strana je rezervisana za tebe. Spusti pogled na moje oču pa ravnim tonom izgovori.
H: Trebalo mi je ovo. Trebala si mi ti!
Podignem ruku na njegov obraz pa pređem preko njega, polako te se uvjerim da je stvaran. Mekano lice su krasile tamne oči u kojima sam se jasno ogledala, a bijeli zubi su odavali da ne osjećam samo ja dragocijenost ovog trenutka nego i on.
A: Mnogo si mi trebao, mnogo, Hare!
Izgovorim, pokušavajući zadržati drhtaje glasa no spuštanje hladnih usana na moje vrele je proširilo drhtanje na čitavo tijelo, umjesto da umiri. Dotakao je prvo gornju, a ubrzo i donju usnu, a onda se zadržao u tom položaju par sekundi, omogućavajući mi upijanje blizine. Usne su počele razmjenjivati dodire dok me je sve više privijao uz sebe, držeći me za struk dok su moje ruke omotale njegov vrat kao da ga želim spriječiti da ode. Ubrzo su i jezici zaplesali vatreni ples kao da se već poznaju, a ne da to rade po prvi put. Nedaleko od aerodroma smo razmjenjivali nježne poljupce miješajući ih sa vatrenim uzdasima. Prekine poljubac pa ponovno uspostavi kontakt očima i izgovori.
H: Gdje želiš da idemo?
Razne misli mi prođu kroz glavu, ali svaka je imala nešto zajedničko, u svakoj sam željela da budemo sami. Možda ipak neko zavučeno mjesto negdje daleko od grada. Sami nas dvoje dok nas pokriva nebeski omotač.
A: Želim da budemo sami, nije bitno gdje.
H: Ne želiš ići jesti?
Nasmije se nakon što mi postavi pitanje s kojim me počne zezati pa ga blago udarim po ramenu. Stanem na vrhove prstiju kako bi' mogla da ga dohvatim i primaknem usne njegovom uhu i tiho izgovorim.
A: Gladna sam te, Hare.
Uhvati me za zglob ruke i osjetim pritisak na njoj dok gledam kako mu se tijelo ježi, prikazivajući podignute dlačice.
H: Kupiti ćemo nešto usput. Znam gdje ću te odvesti.
Prije nego se popnemo na motor, još jednom ostavi poljubac na mom čelu uz istovremeni osmijeh.
H: Od današnjeg dana si samo moja!
A: Neću se protiviti.
Dohvati masku sa motora pa mi je krene staviti, ali se zaustavi.
H: Zaboravio sam nešto.
Nakon što izgovori rečenicu, vidim njegovo lice kako mi se približava i zatvorim oči, čekajući ih na sebi. Poljubi me, ali ovaj put samo na blic i dovrši stavljanje maske na moje lice.
A: Drago mi je što jesi.
Izgovorim nakon što stavi i svoju masku pa sjedne na motor. Nisam dugo čekala, sjela sam i omotala ruke oko njega te okrenula glavu u lijevu stranu i čekala da vidim gdje će me odvesti. Gdje će nas odvesti prvi put da budemo sami? Sigurna sam da će izabrati pravo mjesto.