Partner u zločinu 《II sezona》- Završena

Otišla je?

▪3.DIO▪
■ROBERTO POV■
Shvatili smo da Anu ne možemo dobiti na telefon jer joj je isključen. Znači li to da je otišla? Hare nije stigao ili ju je ipak stigao, ali je nije zaustavio? Možda nije željela ostati. Dobrih sat vremena sjedim sa Sarom u sobi. Njezin preplašen pogled upućen meni na svakih par trenutaka mi narušava raspoloženje. Zna i ona sama ako se Ana ne vrati da će Hare napraviti probleme kada dođe kući. Zvao sam i njega, nije da nisam, ali se nije javljao. Frknem ljutito sam sebi u bradu pa joj pustim ruku i ustanem sa kreveta. Pravio sam korake u lijevu pa zatim u desnu stranu, tražeći način kako da dođem do njega. Baš sada se morao desiti i problem sa oružijem, k vragu! Ne mogu ništa poduzimati bez njega, a on kao da je propao u crnu Zemlju! Leon je već uveliko u poslu oko papira, ali što nam vrijede kada njega nema. Osjetim dodir na ramenu pa se okrenem te nam se i pogledi sudare u tom momentu.
S: Situacija je već poprilično napeta, a dok gledam tebe tako nervoznog još mi je gore.
Udahnem duboko i nježno spustim ruku na njezin obraz, praveći blage pokrete prstiju tako da je milujem. Jasno joj se ocrtavam u očima, a u istima se gubim. Kako je samo moguće da sam toliko vremena provodio sa njom, a nisam bio svjestan da mi znači na ovakav način? Tko bi rekao da joj značim?
R: Vrijeme prolazi, a do njega ne možemo doći.
S: Pokušaj ga nazvati još jednom.
Klimnem glavom potvrdno, smaknem ruku sa nje i napravim korak do kreveta pa uzmem telefon u ruku i pronađem njegov broj koji odmah pozovem. Sjela je na krevet i rukom pokazala da i ja sjednem pored nje. Napravio sam to, dok sam jednom rukom držao telefon na uhu, drugom sam čuvao njezinu ruku. Prstima je prelazila preko moje gole ruke i stvarala trnce u meni. Zvonilo je i zvonilo pa sam se na kraju iznenadio jer sam čuo njegov glas. Ispuhnem ljutito zrak kroz usne pa prije nego što uspijem išta reći, saslušam rečenicu.
H: Rekao sam da me ne zovete.
R: Zar ti je toliki problem da se javiš? Koliko te puta trebam nazvati, a da doživiš je*eni poziv? Kao budala te zovem sto puta, a ti se ne javljaš.
Izgovorim bijesno s povišenim glasom u telefon. Sara je pokušavala da me utiša, ali nije joj išlo.
H: Zašto zoveš?
R: Da nije hitno ne bi zvao. Gdje je Ana?
H: Pored mene.
Osmijehnem se znajući da ju je bar uspio zadržati. Gurala me je laktom i tiho šaputala pitajući je li ostala ili je pak otišla. Samo sam joj klimnuo glavom, ali nije znala šta sam potvrdio.
R: Imamo problem s oružijem.
H: Kakav problem?
R: Neće preći preko granice.
H: Ima da pređe! Ostavljam vama to, znam da ćete riješiti.
R: Treba mi tvoj potpis.
H: Potpiši umjesto mene. Vidimo se sutra.
Tin, tin, tin. Bacim telefon na krevet nakon što shvatim da je prekinuo poziv. Jesam li se toliko trudio da dođem do njega, kako bi mi rekao da sami to riješimo? Pokušam se smiriti jer ne želim da me Sara gleda takvog.
S: Otišla je?
Okrenem glavu prema njoj i rukama obuhvatim njezine meke obraze i prije nego što nam spojim usne, izgovorim.
R: Ostala je.
Široko se osmijehne pa sklopi oči i tada spustim usne na njezine. Sklonim jednu ruku s obraza pa je stavim iza njezinih leđa tako da je prevalim na krevet i legnem preko nje. Rukama je šarala po mojoj kosi, mrsila ju je dok se sve više uvijala ispod mene.