Partner u zločinu 《II sezona》- Završena

A s tim te oslobodila djevojke da možeš biti moj.

▪43.DIO▪
■HARE POV■
Vozio sam sve većom brzinom dok nisam stigao na adresu koju sam dobio maloprije. Zvonim dok mi vibrira telefon u džepu. Ubiti ću ih! Nitko ne otvara vrata, gdje su? Provaliti ću. Ako neće da otvori na miran način, sam ću sebi da otvorim. Odmaknem se kako bih uhvatio zalet i provalio, ali u tom trenutku vidim Linu na vratima.
L: Što te dovodi k meni, gospodine savršeni?
Približim se vratima pa spustim ruku na štok dok gledam u nju koja je u spavaćici koja više otkriva nego što pokriva.
H: Da uđem.
L: Nećeš izaći do jutra ako uđeš.
Osmijehne se veselo ukazujući mi što želi. Sklonim ruku koju je krenula da dodirne pa samo uđem u stan s namijerom da nađem Anu.
H: Gdje je Ana?
L: Ana? Tko je Ana?
Gurnem je uza zid pa ruke smjestim na zid s obadvije strane njezine glave. Gledala me je s očima punim požude i s tim mi se sve više gadila.
H: Govori gdje je!
Stavi ruku na moje rane i pokaže mi zube kroz osmijeh, a zatim drugu ruku spusti na moj obraz nakon čega se odmaknem.
L: Ne znam.
Udarim šakom od zid, ali ona ostane u istom položaju sve više se smješkajući. Krv mi je udarala u mozak i sve više me tjerala da napravim belaj. Ne mogu ostati smiren dok ne vidim Anu pored sebe.
H: Neće se završiti dobro ako mi ne kažeš gdje je.
L: Kako da ja znam gdje je tamo neka nebitna osoba?
H: Ti si je poslala po lijekove, zar ne?
L: Samo sam izašla u susret dečku kojem je bila potrebna mala pomoć, a s tim te oslobodila djevojke da možeš biti moj.
Sada bi je slomio ovdje, polomio bi joj svaku kost u tijelu, ali ne mogu. Žensko ne udaram. Izađem bijesan iz stana znajući da je s Viktorom, nema tko drugi biti. K vragu! Sjurim niz stepenice i sjednem u automobil pa izvadim telefon koji nije prestajao da vibrira. Udarim šakama od volan dok mi krv sve više ključa. Pogledam u telefon koji sam bacio prije par sekundi i vidim Robertovo ime. Uzmem ga i javim se, ne treba mi sad problem i s njim.
H: Šta je?
Izbačen iz takta se javim na glupi telefon.
R: Gdje si ti, gdje je Ana?
H: Ana je kod Viktora.
Koliko bolesno zvuči kada izgovorim tu rečenicu, a tek koliko jadno može biti da ju je uspio oteti. Tko zna šta joj je uradio, šta sve radi sada i gdje su?
R: Do vraga! Idi kući i mi ćemo odmah.
H: Ne trebate. Mogu sam riješiti ovo.
R: Rekao sam da ćemo se naći kući. Nemoj da se svađamo sada.
Tin, tin, tin. Prekinuo je poziv i jasno mi dao do znanja da moram s njim biti u ovome, a kao da ne zna koliko volim sam da riješavam stvari. Krenem prema kući i ubrzo dođem, nije ni čudo jer kazaljka ne pada ispod 150km/h. Uđem u kuću i vidim kako hodaju okolo pa samo frknem jedno bijesno.
H: Ubiti ću ga!