Sve ćemo samo nećemo otići jedno od drugog.

582 16 1
                                    

▪23.DIO▪
■SARA POV■
Nisam imala volje, a niti snage da radim bilo šta drugo osim da ležim i gledam slike s Robertom. Svaki pogled je pravio sve veći bol za njim. Mnogo mi nedostaje. Trebao je biti sada ovdje, pored mene i da uživam u njegovom prisustvu, a ne da me ubija njegovo odsustvo. Za sve sam ja kriva, moja ljubomora i posesivnost. Udahnem duboko s mislima fokusiranim na njega koji više nije moj. Kucanje na vratima me trzne i natijera da zavučem telefon ispod deke prije nego što dozvolim ulazak. Sigurno je Ana došla da se spremamo. Ne želim da me gleda kako plačem, ne mora da zna koliko patim zbog njega kao što ne želim ni da joj kvarim raspoloženje. Ponovno pokuca i uhvati za kvaku, a kada se vrata otvore i muška figura pokaže ispred mene, ostanem bez zraka s raširenim očima.
R: Mogu ući?
Klimnem glavom i pogled spustim ka podu. Pokušam udahnuti duboko jer mi treba zraka, a njegovo tijelo je bilo već pored mog na krevetu.
S: Zašto si došao?
Jesam li mogla reći nešto gore i zašto nisam?
R: Nisam trebao?
Pogledom je tražio moj dok sam vješto izbjegavala sve do trenutka kada je spustio ruku na moju. Kroz mene je prošao val požude i samo me osvijestio govoreći mi da ga nemam.
S: Trebao si čim sjediš ovdje.
Ustane poslije mojih riječi pa ga uzmem za ruku i dobijem pogled najljepših očiju na Svijetu.
S: Nemoj ići.
R: Govoriš mi da sam nepoželjan.
Pustim mu ruku pa ustanem i stanem ispred njega, hvatajući ga za obraze i tražeći pogled. Nakon što ga dobijem, odlučim se za korak koji može biti koban. Spustim usne na njegove i ostavim poljubac. Očekivala sam da će me gurnuti od sebe, okrenuti glavu, naljutiti se što sam ovo uradila, ali ništa od toga nije bilo. Uzvratio je poljubac, a rekao spustio na struk, privlačeći me sebi. Osmijeh mi se oteo s usana prije nego što sam čula riječi koje mi je uputio.
R: Šta ćemo nas dvoje?
Sigurnost mi je dalo njegovo nasmijano lice i biserno bijeli zubi. Ruke stavim na njegov vrat i produbim poglede.
S: Sve ćemo samo nećemo otići jedno od drugog.
R: Jesi li sigurna u to što govoriš?
Klimnem glavom i na trenutke sklopim oči pa se prepustim trenutku.
S: Ne mogu biti sigurnija.
R: Želim da to i ispuniš.
S: I ja to želim. Nepodnošljivo je bez tebe, nezamislivo.
Usne su bile spojene, a poljubac je govorio koliko smo nedostajali jedno drugom. Nisam bila svjesna u kojem trenutku sam završila na krevetu, ali sam prihvaćala svaki njegov dodir kao i poljubac koji su budili vatru. Gorila sam za njim, a mršenjem njegove kose sam pokušala zaustaviti svoje nagone. Šarao je usnama po vratu, ostavljajući tragove za sobom. Nisam se bunila već sam uživala.

Partner u zločinu 《II sezona》- Završenaحيث تعيش القصص. اكتشف الآن