Partner u zločinu 《II sezona》- Završena

Ti si psihopata!

▪42.DIO▪
■ANA POV■
Otvaram oči, jedva ih držeći otvorenima kao da imam magnete u njima koji ne dozvoljavaju da ih otvorim. Pospana sam i izmorena. Nepoznat prostor oko mene me ostavi u nevjerici, što se ovo dešava? Šta je meni? Gdje sam ovo? Ne znam samo vidim da sam u četiri zida s krevetom u sredini i osjećam hladnoću. Škripa otvaranja vrata me natijera da pogledam u tom pravcu i vidim željezna vrata kako se otvaraju pa ugledam Viktora. Zrak iz pluća mi nestane dok sve više ostajem bez mogućnosti da dišem, otkucaji srca su postajali sve ubrzaniji dok se njegovo tijelo približavalo meni. Njegove prijetnje nisu bile bezazlene? Isplovile su pozitivnim ishodom. Spusti stolicu pored kreveta i sjedne na istu s pričvršćenim pogledom na mene. Ustanem u sjedeći položaj sa što većom udaljenošću od njega.
V: Rekao sam da će ovako biti ako saznam šta ste mi uradili.
Tek sada mi počnu sjećanja navirati. Izašla sam iz bolnice s namijerom da kupim lijekove koji su potrebni Leonu, a na zahtjev medicinske sestre koja kaže da je doktor rekao da su mu hitno potrebni. Pri izlasku iz bolnice, dočekala me je tama, a i postavljena krpa na usne zbog koje sam ostajala bez potrebnog vazduha i od tada se ničega ne sjećam.
A: Pusti me odma'!
V: Ne ideš nigdje. Ostaješ ovdje.
A: Hare će doći po mene i tek onda nećeš biti na slobodi. Naprotiv velike su šanse da ćeš biti pod Zemljom.
Histerično kažem, a on se ironično nasmije i pokaže rukom na zid.
V: Kako misliš da sazna?
Rukom dodirnem džep gdje mi je bio telefon i shvatim da mi je oduzet.
A: Ti si psihopata, nisi normalan!
V: Pokušavam da budem dobar prema tebi, a ako nastaviš ovako, natijerati ćeš me da budem najgori.
Ustane sa stolice pa istu gurne nazad i sruši se proizvodeći buku. Okrene se prema meni i izgovori.
V: Ne pokušavaj pobjeći jer nećeš moći.
Zadnje riječi koje je izgovorio prije nego što je napustio ovu prokletu sobu ili što li je već. Krevet samo što se ne raspadne, nimalo nije udoban. Pa ni prozora nema, kako da odem odavdje? Na koji način ću izaći, moram da razmislim jer ne mogu ni trenutka da ostanem u blizini ovog momstruma. Želim Hareta da vidim, zagrlim i osjetim mir koji imam samo pored njega. Rukama udarim od krevet pokušavajući izbaciti bijes iz sebe, ali sve više je rastao. Skočim s kreveta u  namijeri da istražim ovu sobu ako se ima šta istražiti uopšte.