Partner u zločinu 《II sezona》- Završena

Mogu li te zagrliti?

▪62.DIO▪
■HELENA POV■
Još sat vremena i Leon će biti ovdje. Napokon ću ga vidjeti, a šta ako ovo nije isto što i on želi? U kakvom je stanju? Brat kaže da mu je dosta bolje, ali da će se ovdje brže nego tamo oporaviti. Meni izgleda da tu ima nešto drugo. Priča za koju ne želi da znam. Stan sam spremila, Leonovu sobu sam spremila. Čula sam se sa doktorima koji će mu pomoći ovdje i uradila bih sve samo da on bude dobro. Zazvoni mi telefon i na ekranu ugledam Robertovo ime. Javim se odmah.
H: Molim braco?
R: Jesi li dobro? Šta radiš?
H: Da, dobro sam. Kako ste vi? Ima li novosti?
R: Sletili su što znači da će brzo biti kod tebe. Ako vam nešto bude trebalo, javi mi, okej?
H: Naravno, braco. Fališ mi.
R: Fališ i ti meni, Helena. Gledati ćemo da dođemo što prije.
H: Raduj...
Zvuk zvona na vratima me prekine i jak grč mi stegne stomak. Došao je!
R: Helena?
H: Moram ići. Stigli su.
R: Zvati ću vas poslije.
Prekinem poziv i odem da otvorim vrata. Nisam očekivala da ću ga vidjeti na nogama kao što nisam očekivala ni ovaj osmijeh preko čitavog lica kako mog, tako i njegovog.
H: Izvolite, uđite.
xxx: Leone, možeš li?
L: Mogu.
Sklonim se da mogu proći, uđu dva momka, a Leon me uzme za ruku i spriječi moj odlazak. Pogledam u njegove umorne oči pa dobijem još jedan kratki osmijeh.
L: Drago mi je što te vidim.
Usne se razvuku u osmijeh iako se nisam željela nasmijati, ali valjda je to tako kada su nečije riječi melem za dušu.
L: Mogu li te zagrliti?
Zavučem mu se u zagrljaj, pazeći da ga ne povrijedim. Glava mu je bila zamotana kao i vrat pa nisam imala hrabrosti da ga čvršće zagrlim iako sam željela. Ne želim da ga povrijedim, želim da što prije bude bolje, a u tome ću mu vrlo rado pomoći.
H: Kako si?
Nakon što se izvučem iz zagrljaja, podignem glavu i sretnem se s njegovim pogledom.
L: Kao što vidiš, a ti? Kako si ti?
Osmijehne se blago, a bol mu se jasno ocrtavala u očima. Ne može se tek tako sakriti.
H: Kada ti ozdraviš onda ću i ja biti dobro. Pričati ćemo poslije, ajde sada uđi i lezi. Trebaš da se odmoriš.
Klimne glavo i poslušno uđe u stan. Gledala sam njegovo tijelo kako se sporim koracima kreće. Nije to više onaj brzi Leon, ali će biti. Samo neka se probudio. Neka ga tu. Sa mnom. Pogledam u nepoznatog momka koji je gledao u mene i čekao na odgovor.
xxx: Gdje je njegova soba? Moramo stvari smjestiti.
H: Dođite sa mnom.
xxx: Vidi se da ti je Robi brat.
Svaki put na ove riječi mi srce zaigra, a osmijeh prekrije lice. Volim što je Roberto baš moj brat jer osobu poput njega je teško sresti danas, a pogotovo da ju imaš čitav život. Uvijek je tu za mene, pomaže mi u svemu, štiti me od svega. Ne dozvoljava ništa ružno da mi se desi. Grli me najjače, a ja njega volim najviše.
xxx2: A i lijepa si.
Oglasi se drugi momak, a moj pogled završi na Leonu. Jesam li i njemu lijepa? Kakvo ima mišljenje o meni?
H: Hvala.
xxx2: Večeras sam tu u hotelu, ako želiš možemo se bolje upoznati.