Partner u zločinu 《II sezona》- Završena

Neću te pustiti.

▪27. DIO▪
■ANA POV■
Ušli smo u bolesnicu i Hare je pitao na šalteru gdje su ga odvezli pa smo nakon odgovora otišli do operacione sale. Ispred nije bilo nikoga, udario je šakom od zid ne obazirući se što sam tu. Prišla sam mu i pokušala doći do njegovog pogleda, ali je bilo nemoguće. Odmakeo se od mene i sjeo na stolicu koja je bila u čekaonici. Nisi luđi od mene. Sjednem pored njega i uzmem ga za ruku.
A: Stvaraš nervozu i njemu. Zbog njega moraš biti jak.
H: Ana, pusti me!
Hladno izgovori, naređujući mi. Ne želim ga ostaviti samog' ma koliko bude ustrajan u tome, nigdje ja ne idem od njega.
A: Neću te pustiti. Zaboravi na to!
H: Treba mi malo samoće.
Podsjeti me na dane kada nije nikako želio da budem pored njega, a onda se sjetim svih onih naših lijepih trenutaka koji ne dozvole da odem od njega.
A: Biti ću tu, nemoj forsirati.
Iznenada me uhvati za ruku i spoji pogled s mojim.
H: Siguran sam da si sve što mi treba u životu.
Vrata operacione sale se otvore i hitro ustanemo pa u par brzih koraka dođemo do doktora.
H: Kako je? Šta se dešava?
Dr.: Tko ste mu vi?
H: Prijatelji. Najbolji prijatelji.
Šutila sam. Pustim Hareta da razgovara bez mog prekidanja.
Dr.: Operacija je završena, ali je pacijent u komi.
Sve mi je potonulo, koma. Prokleta koma! Leone, izdrži. Probudi se, čeka te mnogo lijepih stvari.
H: Kada će se probuditi?
Dr.: Još uvijek ništa ne znamo. Postoji mogućnost da će izgubiti sjećanje i ostati nepokretan.
Pa zašto nam se baš sada ovo dešava? Trebali smo biti sretni, napokon, nakon svega, a šta nam se dešava, zašto? Suza mi sklizne niz obraz dok tijelo počinje da podrhtava.
H: Platiti ćemo koliko god da treba i još više samo uradite sve što možete da ga spasite.
Dr.: To nam je i dužnost.
H: Možemo li ga vidjeti?
Dr.: Kada ga premijeste u sobu.
Hare klimne glavom, a doktor se okrene i ode niz hodnik, napuštajući naše prisustvo. Sjednem na stolicu gdje sam bila do prije par minuta i glavu smjestim u dlanove dok jecaji počnu napuštati ranjenu dušu. Osjetim da je i Hare sjeo pored mene pa ruku prebacio preko mojih leđa. Teško je disao što me natijera da ga pogledam, a kada vidim zamišljen pogled u daljinu i crvene oči još više se rastužim. Mnogo me boli što se sve ovo dešava Leonu koji nikada nije ništa loše uradio, a snosi posljedice. Haretova bol i tuga znatno utiječu na mene.