Partner u zločinu 《II sezona》- Završena

Imamo iste želje.

▪36.DIO▪
■ANA POV■
Budi se na zvuk zvona telefona i naglo se protežem ka noćnom ormariću gdje je i bio pa povlačim tipku za javljanje i stavljam telefon na uho.
A: Molim?
xxx: Ako me izdate, ti si sljedeća žrtva!
Nepoznat glas se javi sa druge strane slušalice i poslije izgovorenih riječi čujem samo tin, tin i tin. Prekinuo je. Viktor. Tko će drugi biti ako ne on? Koliki kreten moraš biti da nazoveš nekoga i zaprijetiš mu pri tom da muško prijeti žensku? Žalosno je što sebi dopušta. Ostavim telefon odakle sam ga i uzela nakon što pogledam na sat, 07:35h. Vrijeme je da se ustajemo. Okrenem se prema Haretu koji je još uvijek spavao. Poljubim ga u obraz dok prstima prolazim kroz crnu, gustu kosu, ali on nastavlja da spava.
A: Ljubavi, probudi se.
Poljupce sam redala na njegovom obrazu nadajući se da ću ga probuditi, ali on je još uvijek spavao. Umor ga je savladao. Udahnem duboko pa nastavim s buđenjem. Žao mi je što ga moram buditi, ali težak je dan pred nama, treba ustati. Čujem zvuk poruke na telefonu i na trenutke ga ostavim da spava dok vidim šta mi je došlo i od koga. Uđem u poruku odmah, bez razmišljanja "Sara: Mi vas čekamo u kuhinji. Imamo novosti. Silazite!♡" brzo otkucam "Dolazimo čim ga probudim."
A: Hare, ljubavi. Moraš ustati.
Nakon što sam se okrenula prema njemu, izgovorila sam riječi s nadom da će ustati, da će se probuditi, ali ništa. Sjednem mu na stomak i tek se tada počne razbuđivati. Ostavim mu poljubac na bradi i ugledam mali osmijeh na licu.
A: Napokon da si se probudio.
H: Nećeš.
Ne dozvoli mi da ustanem naprotiv uhvati me za kukove kako ne bih imala mogućnost da ustanem.
H: Neka malo.
Mahnem glavom i spustim ruke na njegove.
A: Imamo posla, Leona moramo ići vidjeti. Nemamo vremena za to sada.
H: Nemamo vremena za nas?
Ljutito izgovori i skloni ruke sa mene očima mi govoreći da ustanem.
A: Ne ljuti se.
H: Treba mi malo nježnosti.
Priznajem da i meni treba, ali sada nije pravi trenutak. Apsolutno nikako. Želim ga, želim se maziti s njim u krevetu čitav dan i čitavu noć, ali nam život to ne dozvoljava. Neću mu reći za jutrošnji poziv, mislim da nema potrebe za tim.
A: Ljubavi, čim se situacija malo smiri, idemo negdje i uživamo jedno u drugom.
Ustanem sa njega i odem do ormara po odjeću pri tom osjećajući njegov pogled na sebi. Okrenem se na kratko i vidim da ustaje pa uzmem odjeću iz ormara i navučem je na sebe jer je gospodin izašao iz sobe s oborenim pogledom kao da sam ja kriva što se sve ovo dešava. Drago mi je što mu treba pažnja, što želi da se mazi, što nije kao prije da me odbija od sebe. Svežem kosu u rep i u tom trenutku vidim i njega u crnim farmerkama i crnoj majici.
H: Još si se morala obući isto kao ja.
A: Ili si se ti ipak obukao kao ja?
Uhvati mi lice s obadvije ruke i podigne ga prema sebi pa na čelu ostavi poljubac.
H: Jedva čekam da se sve ovo smiri. Željan sam te, Ana.
Osmijehnem se i ustanem tako da stojim ispred njega dok gledam oči boje noći.
A: Imamo iste želje.
H: Sada idemo?
Klimnem glavom i isprepletenih prstiju izađemo iz sobe.
A: Sara i Roberto nas čekaju u kuhinji.
Dobijem čudan pogled od njega na koji samo slegnem ramenima. Ne znam ni ja o čemu se radi pa ne mogu ni njemu reći. Uvijek kada nas zovu i čekaju znamo da stvari nisu baš sjajne no možda ovaj put budu?