Partner u zločinu 《II sezona》- Završena

Zašto si tužna?

▪34. DIO▪
■ANA POV■
Čula sam otvaranje vrata, ali nisam se okrenula ili je Helena ili je Sara, nema tko treći. Ostanem gledati u nebo pokušavajući se što više opustiti, ali kada sam osjetila snažne, muške ruke oko struka, stresem se i zatvorim oči na trenutke prepuštajući mu se. Glavu je smjestio na moje rame dok mi je tijelo podrhtavalo. Okrenem se prema njemu i suočim nam poglede.
H: Došao sam da pričamo.
Slegnem ramenima i pokažem na krevet da sjednemo što on i uradi, a također i ja nakon što zaključam vrata sobe. Mjesečina je obasijavala sobu toliko da smo mogli jasno da vidimo jedno drugo. Gledala sam u tamu njegovih očiju, pokušavajući se pronaći u njima dok se on u mojima jasno oslikavao. Toga sam itekako svjesna.
A: Želiš da prekinemo?
Pitanje koje je najviše bola izazivalo je sišlo s mojih usana. Nelagoda se proširila tijelom, a spuštanje njegovog pogleda prema dole je pojačalo strijepnju. Digne pogled prema meni i odgovori na pitanje.
H: To nije ono što želim, Ana.
S olakšanjem počnem disati, ispušem sav onaj zrak koji se skupio dok sam iščekivala što će reći.
H: Stalo mi je do tebe. Znaš ti to i sama, ali neke stvari ne idu.
A: Koje stvari?
Tišinu koja je nastala prekinuo je njegov glas izgovarajući rečenicu na koju nisam ni pomislila.
H: Ne ide da budeš moja, a da Ojur sjedi pored tebe dok mene nema.
A: Već sam ti rekla da ne znam odakle se stvorio. Rekao je da želi biti uz mene kao podrška.
H: Zašto mu nisi rekla da imaš momka, da si sa mnom?
Razgovor je prešao u raspravu, nizale su se rečenice za rečenicama.
A: Rekla sam mu. Zar stvarno misliš da bih prešutila onog kojeg volim?
Nije nkšta rekao samo je spustio ruke na moje obraze i prislonio usne mojima. Uzvratila sam poljubac, a on me je oborio na krevet pa više nisam sjedila nego ležala dok je njegovo tijelo bilo na mom. Rukama sam šarala crnom, gustom kosom, a njegove ruke su šarale čitavim tijelom, od kose do nogu.
H: Želim da budeš samo moja. Neću da te dijelim.
Gledao me je ravno u oči dok je izgovarao svaku riječ, polako.
A: Ne želim ni biti ničija drugo. Samo tvoja, danas, sutra i zauvijek!
H: Tako će i biti, a sada dođi da malo odspavamo.
Ustane sa mene pa i ja ustanem za njih. Zavukli smo se ispod deke, stavim glavu na njegovu, ispruženu ruku i kroz misli mi prođe to da ide. Na mjesec dana. Raspoloženje mi se pokvari, a on kao i svaki put to primijeti.
H: Zašto si tužna? O čemu razmišljaš?
A: Kako ću ja bez tebe kada odeš?
Par trenutaka tišine razvije atmosferu kao da me je poklopilo nešto. Sve teže je postajalo, a odgovora nije bilo. Prstima je prolazio kroz moju kosu.
H: Ne idem ja nigdje bez tebe.
Odmah podignem pogled prema njemu i izgovorim.
A: Znači li to da nećeš ići?
H: Neću. Poslati ću nekog od momaka da to urade.
Poljubim ga u obraz pa se opet namijestim u položaj od maloprije.
A: Mislila sam da ćeš me ostaviti.
H: Ne mogu te ostaviti Ana, jednostavno ne mogu. Iskreno, planirao sam, ali kada zamislim svoj život bez tebe, nema me.
A: Volim što je tako jer bez tebe ne mogu. Mnogo te volim, mnogo, Hare.
Osjetim njegove usne na kosi kako ostavljaju poljubac pa se blago osmijehnem pokušavajući ostati budna. Privukao me je bliže sebi u zagrljaj.
H: Volim i ja tebe, Ana. Laku noć.
A: Pokušaj da se barem malo odmoriš. Težak period nas očekuje.