Partner u zločinu 《II sezona》- Završena

Već mi fališ, a nisi ni otišao.

▪6.DIO▪
■SARA POV■
Grijala me je toplina njegovog tijela koje je bilo na mom dok je međunožje gorilo. Rukama sam mrsila njegovu kosu sa svakim novim uzdasima koji su postajali sve češći. Vješto je usnama obrađivao kožu mog vrata, spuštajući se sve niže. Pokloni mi pogled prije nego što svuče majicu sa mene i s njim probudi još veću želju za njim. Osmijehnem mu se široko pa ne ostanem uskraćena istoga.
R: Volim te.
Srce zakuca kao najjači bubanj na Svijetu, a usne potraže njegove kao da je osjetio što želim, primakne mi se i trenutak prije nego što spusti usne na moje, iskoristim za riječi.
S: Volim i ja tebe, Robi.
Zaustavio se, nije mi ih poklonio već je samo dozvolio toliku blizinu da nam se nosevi diraju, ali ništa više od toga. Gledali smo se dok sam željela da vrijeme zaustavim, ali nasuprot tome, telefon mu je zazvonio i s tim prekinuo trenutak. K vragu, koji sam baksuz! Odmakne se od mene i dohvati telefon dok sam ja ostala nepomično ležati na istom mjestu i gledati za njim.
R: Dobro, dobro. Silazim!
Baci telefon na krevet nakon što prekine poziv i tužno me pogleda, slijegajući ramenima.
S: Još samo malo, Robi.
Uputim mu rečenicu i tek tada shvatim s kolikom sam molbom to rekla. Legne preko mene, a ruke stavi pored moje glave, s obadvije strane.
R: Volio bih da ne moram ići. Volio bih da sam uvijek pored tebe.
Pramen kose mi pomijeri s lica i ostavi sitan poljubac na čelu.
S: I ja bih to voljela. Već mi fališ, a nisi ni otišao.
Ruke omotam oko njegovog vrata pa mi sine ideja.
S: A da ne ideš, može Leon sve da obavi.
Osmijehnem se, ali njegovo lice ostane ozbiljno.
R: Ne može sam da to riješi, znaš i sama da ne može.
Namrštim se i slegnem ramenima. Zašto ga onda drže s njima ako već ništa sam ne može da uradi? Nije da mi nije drag, ali želim Roberta pored sebe. Izgleda da to nije moguće, bar ne trenutno, ali. Vratiti će se!
S: Pa onda što prije odeš, to ćeš se brže vratiti.
Podigne obrvu u znaku nejasnoće. Imam ideju. Znam šta ću uraditi dok ne dođe.
S: Zar ne?
R: U pravu si.
Još jednu malu pusicu ostavi na mojim usnama zatim ustane i prije nego što izađe, pokloni mi još jedan njegov pogled. Najljepši pogled, najljepše oči! Vrijeme je počelo da prolazi, a za ovo što želim da napravim će mi trebati malo više vremena. Ne smijem vrijeme da gubim zato brzo ustanem sa kreveta i otvorim ormar, moram da nađem neku njegovu duksericu prije nego što krenem napolje. Miris jakog muškog parfema mi udari u nosnice čim otvorim ormar. Duboko ga udahnem u sebe i zadržim se ispred otvorenih vrata par trenutaka dok ne uzmem ono što sam i željela potom zatvorim ormar. Pogled mi završi na krevetu kao i na njegovom telefonu. Zašto mi je znatiželja uvijek bila veća od bilo koje druge vrline ili pak mane? Zaboravio je telefon i samim tim sam morala provijeriti neke stvari, šta ako nađem nešto što mi se neće svidjeti? Uzmem telefon sa kreveta s nadom da neću pronaći ništa. Sjednem na krevet kada pritisnem tipku i samim tim mi se pokaže zaslon zaključavanja.

Hoće li Sara pronaći nešto što joj se neće svidjeti? Šta vi mislite?