Partner u zločinu 《II sezona》- Završena

Ne trebaš mi.

▪11.DIO▪
■ROBERTO POV■
Oči su mi ostale prikovane za nju dok je njen pogled završio na podu. Hladan mlaz vode je sišao niz leđa uzrokujući hladnoću, a zatim jezu. Tišina. Prokleta tišina!
S: Sada možeš ići.
Zašto stojim ovdje ako mi je rekla da odem? Je*eno se nadam da će se nešto promijeniti. Podigne pogled prema meni i u tom trenutku se stvari promijene. Odmakne se korak unazad i krene da zatvori vrata. Naravno da to neću dozvoliti. Stavim ruku na štok i onemogućim da me ostavi samog.
R: Želim čuti razlog. Zanima me je*eni razlog, Saro.
Frknem posve iznerviran pa na trenutak sklonim pogled u stranu dok progutam kneglu pa ga vratim na nju.
S: Više mi ne značiš.
Njezine riječi prekinu tišinu, a probodu moje srce. Gotovo je, Roberto. Prihvati kraj. Ne navaljuj na nju. Ne želi te. Rečenice koje su mi odzvanjale u ušima su natijerale moj ego da se okrenem i odem. Ali ipak ne. Ljubav koju sam osjećao prema njoj je jača od njega.
R: Možemo li pričati?
S: Nemamo o čemu. Idi odavdje, Roberto. Ne trebaš mi.
R: Jesi li sigurna da želiš moj odlazak?
Klimne glavom potvrdno, ali meni kao da to nije bio dovoljan znak. Želio sam da čujem riječi. Skupim snagu koju sam imao pa joj se obratim prije nego što odem.
R: Poštujem tvoje želje, Saro. Otići ću kako odavdje tako i iz ove kuće, nećeš me više gledati, nećeš me srećati. Ispuniti ću ti želju, moja jedina željo!
Okrenem se prema svojoj sobi i kada se poprilično odmaknem od nje čujem riječi koje me još više slome.
S: Zbogom.
Umjesto da kaže bilo šta drugo, da mi kaže da ne moram otići iz kuće da bi bila sretna, da ne moram napustiti ostatak ekipe zbog nje. Ona se složi da je bolji moj odlazak od ostanka. Zalupim vratima kada uđem u sobu i okrenem ključ u njima. Pogledam kroz prozor u nebo koje je tamno poput mog života trenutno. Hoću li otići sutra čim svane ili ću sačekati da se dogovorim s Haretom i Anom kako ćemo nastaviti s poslom? Tu odluku ću donijeti do sutra, a sada ću uzeti ono što će mi najviše pomoći u ovom trenutku. Alkohol. Dobro ćemo se družiti čitavu noć. Čašica za časicom je silazila niz grlo dok sam se sa svakom novom časom nadao da ću je zaboraviti bar na trenutak, ali ipak ne. Svaka sljedeća čaša je uzrokovala da je želim sve više. Želim je grliti, slušati njezin smijeh kako odzvanja prostorijom u kojoj smo. Sve to želim, a ništa od toga nemam. Ne mogu ni da imam. Ona me ne želi. Ispadam jadan što si ovo radim zbog djevojke, ali ta djevojka meni mnogo znači. Izgubio sam je i kao prijatelja i kao djevojku.