Nothing is impossible ( Neymar's ff - Croatian )

21. It's all my fault

  Jessica's POV

Oscar se sjetio - je jedina stvar koja mi se mota po glavi već satima. Šanse su bile nikakve, ali on je uspio. 

" Jess. '' - šapnuo je Neymar dok smo hodali prema obližnjoj trgovini da kupimo Oscaru neke osnovne stvari.

" Da? " - upitala sam.

" Stavi kapuljaču na glavu. " - rekao je stavivši kapuljaču jer je shvatio da se ljudi počinju okretati za nama. Hodajući se osvrnuo na haustor između dvije zgrade te me povukao.

" Evo nas. " - rekao je kada smo stigli do marketa i skinuo kapuljaču.

" Dobar dan. " - pozdravili smo kada smo ušli, a prodavačica nas je zbunjeno gledala i pozdravila tek nakon par sekundi.

" Dosta mi je ovakvog života. Ne mogu podnijeti da ljudi gledaju u mene kao... Kao da sam pao s Marsa. " - govorio je dok je naživcirano uzimao namirnice s polica.

'' Ne želiš biti vanzemaljac? '' - sarkastično sam uzvratila.

" Ne. Mislio sam na to da ne želim biti... Vanzemaljac? Želim da me ljudi smatraju kao običnog prolaznika, da me pozdrave kada i ja njih a ne da zinu svaki put kada me vide... Ne znam, ti me ne možeš shvatiti." - govorio je.

" Istina, ne mogu, ali mislim da ne trebaš stvari tako gledati. Trebao bi biti ponosan i sretan što toliko ljudi cijelog svijeta vide u tebi idola i sve bi dali samo da te na tren ugledaju. " - neću mu ništa utuviti u glavu, koliko god pričala. Ne kažem da ga gleda svoj život na krivi način, ali... Ali ga gleda na krivi način.

" Ma znam, ali opet... Pokušaj me shvatiti. Sve što želim jest biti običan čovijek. " - rekao je.

" Znam, ali budi ponosan na ono što jesi, u redu? " - pogledala sam ga. Nasmiješio se i obgrlio me oko struka.

[kod kuće]

Neymar's POV

" Um... Jessica, ja... M - moram ti nešto reći. '' - započeo sam skidajući tenisice u hodniku, '' Pokušavam to već danima, ali uvijek se nešto desi i ja zaboravim. " - Jessica je došla do mene i kimnula glavom.  

" Ja... '' - započeo sam, '' Ugh... Ja se vraćam u Barcelonu. '' - rekao sam. '' Idući tjedan. '' - dodao sam i gledao ju stisnutih usana. 

" Š - što s nama? Što će biti s nama? " - upitala je zbunjeno.

" Ja... Ja ne znam... Stvarno. Zato ti ovo i govorim. Mislio sam da... Ma ne." - zamuckivao sam.

" Što? Što si mislio. " - pogledala me.

'' Ne. Ne mogu to tražiti od tebe. '' - rekao sam i pokušao proći kraj nje, ali je stala ispred mene i prijekorno me pogledala. Uzdahnuo sam. " Pa... Mislio sam da ideš sa mnom... U Barcelonu. " - rekao sam uplašeno, bojao sam se odgovora. Pognula je glavu.  '' Sve znam, Jess. Rekao sam ti da nije dobra ideja. " - uzvratio sam. Svejedno sam se malo nadao.

" Oprosti. " - rekla je pustivši suzu.

" Hej, ne. Nemoj plakati. Bit će sve u redu, nas ništa ne može razdvojiti. " - tješio sam nju, ali netko je trebao i mene. Zagrlio sam ju i onda, kada me nije vidjela, opustio sam se, a suze su krenule same od sebe. Nakon par sekundi se odmaknula od mene i pogledala me.