Nothing is impossible ( Neymar's ff - Croatian )

2. Only you

Jessica's POV

''Neymar, jesi siguran da je ovo dobra ideja?'' – upitala sam nesigurno dok je Neymar palio auto. Naime, njegova genijalna ideja je bila ta da mi pobjegnemo s vjenčanja na medeni mjesec, a da nas nitko ne skuži. Ja nemam pojma koja je svrha svega toga, a nisam se stigla pozdraviti niti s Juliom niti s Antonellom... Nisam stigla vidjeti Oscara.

''Da, vjeruj mi.'' – rekao je i pokrenuo auto nagazivši gas. 

''Ali, nisam stigla... nisam se stigla vidjeti s Oscarom.'' – rekla sam nesigurno bojavši se njegove reakcije jer inače nije baš najbolja kada je u pitanju Oscar. 

''I bolje da nisi. Samo bi se još više deprimirala i imali bi usrani mjesec, ne medeni.'' – pogledao me na tren, a ja sam mu namrgođeno uzvratila. 

''Što, ne idemo avionom? Mislim, ipak je to Bora Bora... Gdje je to uopće?'' – upitala sam zbunjeno.

''Logično da idemo avionom. Hoćeš ići pješke do aerodroma?'' – nakrenuo je glavu.

''U vjenčanici sam.'' 

''Idemo privatnim avionom, logično. Unutra ćeš se presvući.'' – govorio je skrenuvši na parkiralište aerodroma, on i njegova logika. Tamo je svega bio samo jedan avion. To je valjda Neymarov. Slegnula sam ramenima i izašla iz auta. Ako ništa drugo, neću gledati Martinu nekoliko dana. Ali doista će mi faliti Marcelina kuhinja.

Ušli smo u avion. Neymar je odmah sjeo, a ja sam otišla do toaleta da se presvučem. Uzela sam bijelu prozirnastu košulju sa sitnim crnim gumbića, preko nje sam obukla crnu vestu i obični svijetli šorc. Nabrzinu sam se presvukla i izašla jedva strpavši vjenčanicu u kofer. Stavila sam kofer kraj ostalih i sjela preko puta Neymara, maknuo je pogled s mobitela i zagledao se u moj struk i ostalo što se sve vidjelo kroz košulju. Koji put je oblizao usnicu kada je podigao pogled na moje lice i zastao. Uhvatio je kapu za šilt i okrenuo je na drugu stranu glave, točnije prema prozoru aviona. Nakon par sekundi, jednostavno sam se morala nasmijati na sve to. Prasnula sam u smijeh, a i on sa mnom. Zatim je potapšao sjedalo do sebe i kimnuo glavom. Lijeno sam se ustala i dovukla do druge strane aviona i sjela do njega. Ispustio je mobitel na ručku sjedala i pomilovao me po licu približavajući se mojim usnama. Spojio je usne s mojima, kada se začulo kašljanje kraj nas.

''Khm.'' – maknuo je ruku s mog lica i okrenuo se Elli koja je držala šaku na ustima. Tako bih joj pribila tu šaku u facu i izbila joj sve zube. Kuja jedna. I još da mene itko sluša, odavno bi dobila otkaz. Ona više nema što tražiti u našim životima. Ali ne, ''Neymar je kriv, on je mene poljubio''. Ma zaboli me tko je koga poljubio! Poljubio je nju, i tu je kraj priče. 

''Ispričavam se ako ometam.'' – započela je pognute glave. 

''Uopće ne ometaš...'' – rekla sam tiho pognute glave i dobila Neymarov prijekorni pogled.

''Reci?'' – upitao je Neymar kada je ova podigla glavu.

''Htjela sam samo pitati želite li nešto popiti ili pojesti? Let će trajati dva sata.'' – rekla je.

''Ne.'' – odbrusila sam istog trena čim je završila rečenicu tako da se ono moje ''ne'' skroz stopilo s njezinim zadnjim riječima. 

''Donesi mi čašu bourbona.'' – rekao je Neymar, a ona je kimnula glavom i produžila. ''Ljubomorna.'' – nakesio se pognute glave čim je otišla, a ja sam pogledala oko sebe pokušavajući pronaći nešto s čim bih ga pogodila.