Nothing is impossible ( Neymar's ff - Croatian )

14. A nightmare

Jessica's POV

Petnaest je sati. Cijeli dan proveden u bolnici, Neymara sam natjerala da odspava, teško, ali sam uspjela. Pristao je ako mu ja dopustim da spava na kauču u sobi. Dopustila sam. Antonella i Julia su sjedile kraj kreveta i zabavljale me cijeli dan. Antonella bi svako – malo otišla s Thiagom do toaleta, a Julia bi onda uslikala jedan potajni selfie sa mnom. Dopustila sam joj da jedan normalniji stavi na Instagram (ni jedan nije normalan kada ležiš u bolničkom krevetu). Antonella se vratila s Thiagom u sobu, a za njom je ušao i doktor.

''Kada mogu ići?'' – ispalila sam čim je ušao i podignula se u sjedeći položaj. Doktor se nasmijao i podigao pogled prema meni, a zatim se vratio na papire u ruci.

''Imate težu ozljedu na glavi od pada pa bi bilo bolje da ostanete preko noći. U slučaju da dođe do nekih komplikacija. Ali za sada je sve u redu, iako idete kući na vlastitu odgovornost i morate se odmarati.'' – govorio je.

''Ako nisam umrla do sad, neću ni preko noći.'' – rekla sam samouvjereno. Opet se nasmijao. Bio je mlad, imao je sladak osmijeh. Nadam se da Neymar ne čita misli s obzirom da se probudio kada je Antonella ušla u sobu prije doktora.

''Jessica.'' – prijekorno me pogledala Julia i izgovorila moje ime kroz zube. Lagano sam joj se izbeljila pa vratila pogled na doktora.

''Kakvih komplikacija?'' – pitao je Neymar s hrapavim jutarnjim glasom (tek se probudio, nije jutro).

''Unutarnje krvarenje...'' – kimao je doktor sebi u bradu listajući papire. Neymar je kimnuo i uzdahnuo.

''Znači, ostajete." – pogledao me s osmijehom i krenuo prema vratima. ''Eh, da; pod to odmaranje strogo spada – nema utakmica.'' – dodao je pri izlazu pa izašao iz sobe.

''Oprosti...'' – progovorio je tiho Neymar.

''Za što?'' – upitala sam.

''Mogao sam te uhvatiti da sam ranije shvatio da padaš.'' – zagrizao je usnicu.

''Nisi ti kriv. I nisi me mogao uhvatiti.'' – uzvratila sam prijekornim pogledom. Lagano se nasmijao i pogledao na veliki prozor iza sebe. Soba je bila slična onoj bolnici u Brazilu... u kojoj sam bila prije dvije godine, kada sam sletjela s ceste. Ne mogu, ne želim se toga prisjećati.

''I ići ćeš sutra na trening, jasno?'' – dodala sam istim tonom. Pogledao me pomalo tužno i kimnuo. Uzvratila sam mu osmijehom.

***

''Doći ću sutra po tebe, čim završi trening.'' – rekao je Neymar i poljubio me u čelo. Nasmiješeno sam kimnula, a on je mahnuo izlazeći iz sobe. Uzvratila sam, nakon čega je zalupio vratima. Antonella je otišla prije sat vremena zbog Thiaga tako da smo Julia i ja ostale same. Odlučila je da će ostati preko noći, njoj nije problem; meni paše; svi sretni i zadovoljni.

''Ajmo igrat kaladonta.'' – rekla je Julia nakon nekoliko minuta buljenja u mobitele.

''Hajmo.'' – namjestila sam se. ''Počni.'' – dodala sam.

''Hm... Jabuka!'' – nasmiješila se.

''Julia, bit igre je u tome da riječ ne završava na 'ka'.'' – rekla sam.

''Glupost. Neću onda igrati.'' – namrštila se i nastavila tipkati po iPhone – u.