Nothing is impossible ( Neymar's ff - Croatian )

13. Complications

Jessica's POV

Pržila sam se na suncu kraj Antonelle dok se Thiago brčkao u plićaku metar ispred nas. Antonella je zaključila da ćemo bolje pocrniti ako se budemo sunčale pod drvetom jer je to prirodno mjesto, a ne pod suncobranom koji, citiram: ''propušta ljubičaste UV zrake koje štete koži i ljudima''. 

''Ideš u vodu?'' – pitala sam i premjestila se u sjedeći položaj. 

''A onda će dio mene biti u vodi pa ću nepravilno pocrniti.'' – gunđala je. Pa ja ne mogu vjerovati. 

''Dobro, doći ćemo opet sutra pa ćeš pravilno pocrniti.'' – uzdahnula sam.

''Uh, ajde.'' – podigla se, a ja sam se nasmijala.

''Dođi, Thiago.'' – rekla je pruživši Thiagu ruku dok je prolazila kraj plićaka. Lijeno se ustao pokupivši autić i krenuo za nama. Na bazenu nije bilo puno ljudi, dobro, vjerojatno smo mi jedine lude koje po ovom suncu riskiraju pa izlaze. 

''Bazen bez stepenica?'' – oglasio se Thiago kada smo došli do velikog bazena.

''Vidiš da je voda i na površini, i onda dno ide sve dublje i dublje dok skroz ne uđeš u bazen.'' – objašnjavala je Antonella prstom uperenim prema ulazu u bazen.

''Aha, to je za ljude kao striko Dani koji se ne znaju spustiti stepenicama?'' – upitao je Thiago skroz ozbiljno. Antonella je podigla glavu i iznenađeno šutjela. 

''Točno to!'' – nasmijala sam se i odgovorila umjesto Antonelle. Pogrdno me pogledala pa spustila glavu prema Thiagu. 

''Thiago, ne smiješ tako pričati o tatinim prijateljima.'' – rekla je strogo Antonella mašući Thiagu kažiprstom ispred nosa. 

''Ali tata kaže da mu on nije prijatelj i da ga uvijek samo sramoti gdje god ode s njim.'' – govorio je zbunjeno Thiago. 

''Tata često ne zna što govori.'' – rekla je Antonella i završila priču.

Neymar's POV

Trening je počeo, za početak smo imali 20 krugova pa sam se zaustavio u gužvi sačekavši Oscara koji me pokušavao sustići. 

''Hej, ti.'' – nasmijao se došavši do mene. 

''Hej i tebi.'' – uzvratio sam, također s osmijehom. Započeli smo priču o Danieli i njezinim kasnim pozivima sinoć. Ipak nije spavao, to jest, pokušavao je zaspati i čuo je zvono, ali se nije htio javiti kada je vidio tko zove jer mu je već sve bilo jasno. 

''Znaš, unazad koju godinu ništa ti ne bi bilo jasno.'' – nasmijali smo se. 

''Puno se toga promijenilo unazad koju godinu...'' – nasmijao se vrškom usne.

''Je.'' – uzvratio sam pognute glave. Tih 20 krugova prošlo je za tren i već smo prešli na ostale vježbe.

Kada je i to završilo, slijedeće na 'dnevnom redu' su bile – Dungine prodike! Sjedili smo na terenu okruženi bočicama vode dok je on šetao amo – tamo ispred nas mlateći prstom. Pozorno sam pratio svaki njegov pokret i riječ kada me zbunilo nešto kao... roktanje? Okrenuo sam glavu, a pokraj mene je Dani na trzaje spuštao glavu te istovremeno sklapao kapke na očima. Trknuo sam ga laktom te se oglasio tišim jaukom. Dunga je škicnuo prema nama, a ja sam ga pogledao i nakesio se nakon čega je nastavio. Pogledao sam Danija koji je barem pokušavao ostati budan i zakolutao očima.