Nothing is impossible ( Neymar's ff - Croatian )

33. Our new beggining

Nakon 3 mjeseca...

Jessica's POV

Nervozno sam hodala gore-dolje po boravku čekajući Neymara koji je otišao na aerodrom pred svoje roditelje i Rafaellu koji dolaze zbog proslave Neymarovog rođendana koji je sutra. S Rafaellom sam okej, ali se s njihovim roditeljima osjećam neugodno i nikada ne znam što trebam napraviti. Svi znaju da se sramim tako da mi je to već odavno oprošteno. Dok sam hodala, ujedno sam se i dopisivala s curama u našem grupnom chatu. Uglavnom su to bile Antonelline poruke ''podrške''.

Začula sam zvuk auta koji ulazi u dvorište i skamenila se. Iznenađeno sam uzdahnula i okrenula se prema vratima koja su se uskoro otvorila.

''Jessica!'' - začula sam Nadinin glas kada je zašla u sobu raširenih ruku. Nesigurno sam se nasmiješila, a nisam se ni snašla i već sam bila u njezinom zagrljaju. ''Kako si?'' - upitala je odmaknuvši se od mene pa nježno oslonila ruku na moj trbuh.

''Dobro sam.'' - kimnula sam glavom i nasmiješila se. Zatim je u sobu ušla Rafa. Vjerojatno je Neymar ostavio tati sve kofere pa neka se on muči s njima.

''Jebote, kol'ka si!'' - uzviknula je Rafa kada me je pogledala. Odlično, sada mi je sigurno manje neugodno!

''Hvala ti.'' - sarkastično sam odgovorila, a ona se nasmiješila prošavši kraj mene.

''Rafaella.'' - Nadine je prijekorno pogledala Rafu koja ju je samo pogledala preko ramena. ''Kakav ti je to rječnik?'' - namrštila se.

''Bože, mama, samo je zezam.'' - uzdahnula je pokazavši rukom prema meni, a Nadine je zapucketala jezikom. Vratila je pogled na mene i nasmiješila se, a moj se osmijeh jedva nekako nesigurno razvukao.

''Gdje su Neymar i... Neymar?'' - upitala sam pa se namrštila kada sam shvatila da ću se idućih nekoliko dana opet morati zajebavati s tim imenima. Njima je lako jer ga ionako često oslovljavaju s Junior, ali ja nisam naviknuta na to i vjerojatno nikada neću ni biti. Nadine se nasmiješila shvativši čemu moja zbunjenost.

''Vani, vade kofere.'' - rekla je, ''Znaš kakva je Rafaella.'' - potapšala me po ramenu i namignula pa odšetala do kuhinje. Uzdahnula sam pa se okrenula prema smjeru u kojem je otišla. Rafaella je još stajala na onom mjestu, par metara ispred ulaza u kuhinju. ''Gdje je Marcela?'' - začula sam Nadinino dovikivanje iz kuhinje. Pogledala sam na sat koji je otkucavao približno 10 sati.

''Oh, trebala bi uskoro doći. Mislim, sada ima duplo više posla.'' - rekla sam pa tek onda shvatila da se to moglo protumačiti i na pomalo bezobrazan način. Pogledala sam Rafaellu koja se gotovo podrugljivo smješkala, a Nadine više nije odgovarala. Sranje.

Začula sam glasove iz hodnika te se okrenula. Uskoro su iza zida dohodali Neymar i... Neymar i Junior. Oboje su odložili po dva crna kofera nedaleko od kauča i pogledali u mene. Četiri kofera, njih troje, koliko točno dugo misle ostati? Do poroda? Termin je za pet dana, doduše. K vragu.

''Jessica, kako si?'' - nasmiješio se Neymar krenuvši prema meni raširenih ruku. Pogledala sam ga i nasmiješila se.

''Odlično.'' - odgovorila sam. Kako je ovo neugodno. Mrzim kada mi je neugodno. Nasmijao se i potapšao me po leđima u zagrljaju. Neymar je otišao do Nadine te su se otišli smjestiti u svoju sobu. Rafaella se odmah izvalila na kauč i upalila TV. Ona je tu već odavno bila smještena, ne bih puno lagala kada bih rekla da barem trećinu svog vremena tijekom godine provodi ovdje. Doteturala sam se do Neymara i stala kraj njega prekriženih ruku.