Nothing is impossible ( Neymar's ff - Croatian )

25. Alone

Jessica's POV

Pola jedanaest je. Slušam Juliu kako pjeva otkako smo krenuli prema aerodromu. Dala sam njoj da vozi. Ispričala sam se i izgrlila s mamom prije nego što smo krenule tako da je opet sve po starom.

Lijepo pjeva, sve to stoji, ali stvarno mi je više pucala glava od Julie.

''Nadam se da si ponijela slušalice.'' – pogledala sam je. Pogledala me i ušutjela. Tako je već bolje.

''Je l' se ti bojiš ljudi u avionu?'' – pitala je. Namrštila sam se.

''Zašto bih se—''

''Mislim, nikad ne znaš tko može ući u avion.'' – rekla je.

''Nikad ne znaš tko može ući u trgovinu.'' – uzvratila sam. Napućila je usne i šutjela do kraja vožnje.

Stigle smo do aerodroma. Uzela sam svoj i Julijin ruksak sa stražnjeg sjedala i dala Julijin njen. Nosile smo samo ruksake s kupaćima i par komada odjeće.

Skoro smo zakasnile, trčale smo do recepcije. Trebala sam ja voziti. Zaboravila sam da Julia vozi kao puž. Htjela je sjediti u prvom razredu, ali sam joj rekla da oni ''svakakvi ljudi što ulaze u avion'' uvijek prije napadaju bogataše iz prvog razreda, nego ostale putnike pa je, kao i uvijek, bilo po mom.

Sjele smo na prva prazna sjedala u srednjem redu (da se ne svađamo oko prozora). Ajme, ja joj još nisam rekla da trebam na ultrazvuk.

''Julia.'' – protresla sam joj ruku, a ona me pogledala. ''Moram ti nešto reći, već dugo hoću i svaki put se nešto desi pa zabo—''

''Trudna si!'' – nakesila se. Začuđeno sam je gledala i šutjela.

''Um...'' – nisam znala što da kažem na to. Namrštila se pa sklopila oči i puhnula. ''Idem na ultrazvuk u ponedjeljak.'' – rekla sam nakon nekog vremena.

''Ponedjeljak? To je za dva dana.'' – rekla je. Nasmiješila sam se i očekivala reakciju. ''Pa jebemu, Jessica!'' – udarila me po nozi.

''Dođemo kući malo ranije i onda idemo u Barcelonu.'' – kimnula sam.

''U Barcelonu!?'' – izderala se. ''Boli me briga. Naći ćemo nekoga u Braziliji.'' – rekla je i okrenula se naprijed pa počela kopati po torbi. I kako da joj sada objasnim da ne želim ići kod drugog doktora?

''Ali... naručena sam. Ne mogu otkazati.'' – rekla sam. Možda čak i upali.

''Ne možeš?'' – pogledala me. Klimala sam glavom. ''Dobro.'' – zakolutala je očima. Nasmiješila sam se. Uvije pobijedim, uvijek.

Antonella's POV

Sjedila sam s Thiagom na kauču i gledala seriju. Neymar i Leo su pokušavali napraviti puding. Dopustila sam im da unište kuhinju pod uvjetom da je sami očiste i operu suđe. Pristali su i čak odlučili napraviti jedan meni i Thiagu. Kao da će uopće uspjeti. Krenuo je onaj najnapetiji dio serije kada mi je zavibrirao mobitel. Ignorirala sam jer je bila poruka.

''Zvoni ti mobitel.'' – rekao je Thiago. Samo sam kimnula i nastavila buljiti u TV. ''Dobila si poruku.'' – nastavio je. Počeo me živcirati. Pokušala sam ga ignorirati. ''Možda je važno.'' – uzdahnula sam i prijekorno ga pogledala. Samo se slatko nasmiješio. Ubila bih ga kad mi to radi. Uzela sam mobitel i pročitala poruku, od Jessice je.