Nothing is impossible ( Neymar's ff - Croatian )

21. It's not fair

Neymar's POV

Bilo je 13 sati. Spremali smo se s plaže da bi se vratili kući. Planira se ponovni odlazak u grad večeras, Antonella želi šetati, Jessica želi pizzu, Leo i ja smo tu da ispunjavamo želje, a Thiago je tu da trpi.

Taman sam zatvorio torbu i krenuo se ustati kada sam ugledao Jessicu koja je krenula podići ručnik, ali je onda sjela i uzdahnula.

''Naporno, ha?'' - nasmijao sam se, a ona je kimnula. ''Daj, ustaj.'' - mahnuo sam rukom prema gore, a ona se lijeno ustala dok sam uzimao ručnik pa ga prebacio preko torbe.

''Idemo?'' - pitala je Antonella nakon čega smo krenuli. Put je izgledao deset puta duži nego jutros, iako nije bio. Thiago je vrištao cijelim putem kako ga sve peče od soli, a Jessici se nije dalo hodati.

''Neymar.'' - uzdahnula je Jessica. Zaostajali smo nekoliko metara iza Antonelle, Lea i Thiaga.

''Mhm?'' - kimnuo sam.

''Hoćemo stati?'' - pitala je.

''Što manje zanovijetaš, prije ćemo stići kući pa ćeš tamo stajati do mile volje.'' - rekao sam. Pogledala me i nastavila gunđati. Prolupat ću idućih šest mjeseci.

Stigli smo! Napokon! Koja sreća! Odmah sam sjeo na kauč i s olakšanjem sklopio oči. Jessica je sjela do mene i oslonila glavu na moje rame. Obgrlio sam je oko vrata pa smo tako sjedili. Leo je hvatao Thiaga da ga opere od soli, a Antonella je otišla kuhati ručak. Jessica se ponudila da naruči pizzu, ali Antonella ne da da se ''Thiago stalno nezdravo hrani''.

''Peče me sol.'' - rekla je tiho Jessica.

''Nemoj i ti, molim te. Idi se otuširaj.'' - rekao sam sklopljenih očiju.

''Leo kupa Thiaga.'' - uzvratila je.

''Imaš tri kupatila.'' - rekao sam. Odmah se uspravila. ''Na drugom katu, odmah desno od stepenica.'' - pogledao sam je, a ona se odmah ustala i krenula gore.

Ustao sam se i otišao do kuhinje. Ujedno je bila i blagovaona, ali je to bila najveća prostorija u cijeloj vili. Antonella je sjedila za pultom i listala časopis.

''Što se kuha?'' - pitao sam i sjeo nasuprot nje.

''Špageti s tunom.'' - uzvratila je. ''Čekam da se tijesto skuha.'' - dodala je. Kimnuo sam i počeo zuriti u nju. Uvijek joj to radim, onda skroz popizdi. ''Prekini.'' - odbrusila je, a ja sam se nasmijao. Uto je na vrata banuo zadihani Leo.

''Antonella...'' - rukama se naslonio na štokove vrata i jedva progovorio od dubokih uzdisaja. Odmah se okrenula prema njemu. ''Molim te... odi okupaj... onog malog.'' - rekao je.

''Smanji plin za pet minuta i promiješaj. Ako ne dođem za deset, izvadi tijesto, pomiješaj s tunom... znaš sam.'' - rekla je i izašla van, a Leo je kimnuo. Dovukao se do onog barskog stolca na kojem je Antonella sjedila i dovukao se na njega.

''Prijatelju... nemoj imati djecu.'' - rekao je.

''Trudna je.'' - podsjetio sam ga.

''Eh, jebi ga.'' - rekao je i spustio glavu na časopis. ''Onda ih nemoj prati.'' - mumljao je sa zabijenom glavom u onaj časopis.

''Potrudit ću se.'' - rekao sam.

''Je l' prošlo pet minuta?'' - pitao je.

''Sto pedeset i tri sekunde.'' - odgovorio sam. Podigao je glavu i pogledao me. ''Dvije minute i pol.'' - nasmiješio sam se.