Love Is A Game

64.DIO

/LIAM'S P.O.V/

Vratio sam se iz trgovine dok je moja malena ležala na kauču i jela Nutellu.

'Zar već?'-Upitao sam ju sa smiješkom. 'Naravno. Znaš i sam da mi Nutella ujutro podiže raspoloženje.'-Rekla­ je. 'Da da znam.'-Rekao sam i ostavio sam poljubac na njenom čelu dok je ona tamanila tu Nutellu kao luda. 

Odložio sam stvari na kuhinjski stol i sjeo sam do nje na kauč.
To je ipak bilo malo teže jer se razbacala po cijelom kauču kao da je jedina. Lupio sam ju par puta nježno po nozi da se pomakne. Sjeo sam na kauč i zagledao sam se u jednu točku.
Premotavao sam u glavi susret sa Sophiom i sudeći po njoj uskoro bi mi mogla napraviti sranja i sranja. Jednostavno ju znam i znam da će biti tako. Samo moram naći način da Clarissa nikada ne sazna za to. I da ona ne bude upletena u takvo što. Ne želim to za nju. Dodatnu dramu koja bi bila još samo šlag na tortu pored takvog teškog života. Uskoro sam osjetio nježan dodir po ruci i trgnuo sam se iz misli. 

'Hm?'-Promumljao sam. 'Jesi li u redu baby?'-Upitala me. 'Jesam naravno.'-Rekao sam i nekako sam se nasmijao. 'Liam...Lažeš mi. Točno znam da mi lažeš. Što je bilo?'-Bila je uporna kao i uvijek. Pogledao sam u nju i duboko sam udahnuo. 

'Jesam li ti ikada pričao o svojoj bivšoj zaručnici?'-Upitao sam ju. 'Čekaj šta?! Imao si zaručnicu prije mene?!' -Prošlo mi je glavom da je ovo možda bila loša ideja. 'Da imao sam.'-Rekao sam. 'Zašto mi to nikada nisi rekao?'-Upitala me. 'Jer ti nikada nisam mogao pričati o njoj. Ona je bila ta koja mi je skršila srce u 1000 komadića. A mislio sam da ću s njom imati sve.' 'Očito si krivo prosudio'.-Rekla je. 'Jesam. I žao mi je što jesam. Najveća greška u mom životu.' 'Misliš li da bi ja mogla biti ta koja će ju nadmašiti? I uvjeriti te da sam JA ona prava? A ni ja sama ne znam da li sam prava za tebe.' 'Ti me ne moraš uvjeriti u nešto što već znam da je tako.'-Pogledala me i slatko se je nasmijala. Što je i meni izmamilo osmijeh na lice. 

'Nadmašila si ju u svakom pogledu. U svakoj stvari. Ponašanju. Stavu. Svemu. A i ona je prošlost Lissa.. Ti si moja budućnost.'

U sekundi sam joj izmamio osmijeh na lice koji joj je oduvijek tako savršeno stajao. Uvijek ju ne nekako definirao da bez obzira na ožiljke, traume i probleme u njoj postoji još poneka zraka sunca.

'Još uvijek nisam shvatila zašto si ti toliko savršen.'-Rekla je. 'Jer me ti činiš savršenim.
Zato i jesam takav.'-Rekao sam. 'Nisam znala da je to moguće.'-Rekla je. 'O vjeruj mi jest.
Vidiš da sam ja dokaz tvojeg utjecaja.' Nasmijala se i rekla je:' Da da jesi.' Nasmijao sam se i približio sam joj se.

Pogledala me u oči i iščekivala je moj sljedeći potez. Znao sam da želi da prvi posegnem za poljupcem. Kao pravo muško. Ispunio sam joj želju. Stavio sam svoje usne na njene. Čovječe svaki puta kada ju poljubim, zaljubim se iznova. Ima usne slađe od meda, a crvenije od jagode.
Meke usne koje ću ljubiti cijeli svoj život.

/CLARISSA'S P.O.V/

Od kada sam ga upoznala voljela sam trenutke u kojima su njegove usne bile na mojima. Savršeno spojene u prekrasnu harmoniju koja se ne viđa svaki dan. Svaki puta kada bi me iznova poljubio, svaki poljubac bi bio slađi od prethodnog. A to nikada prije nije bilo moguće sa ikime prije njega. Promijenio je sve. Moj život, moj stav, moje nade, moje snove, moja očekivanja, moja silna razočarenja u ljubav, a ono što je od svega najvažnije... Promijenio je mene, a da to nije ni primijetio. Odvojio je svoje usne od mojih i stavio je svoju ruku na moj obraz, te me pogledao u oči. 

'Nikada si ne bi oprostio da ti se nešto dogodi.'-Rekao je i izbacio me iz takta. 'Molim?'-Upitala sam uplašeno jer je ovo bila rečenica koju nikad ne očekuješ dok se ljubiš sa nekime.
'Rekao sam...nikada si ne bih oprostio da ti se nešto dogodi. Umro bi bez tebe Lissa..'-Stavila sam svoju ruku na njegovu i nježno sam ju pomilovala palcem svoje ruke. 

'Ne brini...nema mi se što dogoditi.'-Rekla sam i nasmijala sam se kako bi barem malo ublažila ovu temu. 'Ali već jest. Još uvijek imaš ožiljak na nozi od one nesreće.' 'To je bilo davno. Živa sam zar ne?'-Upitala sam ga. 'Da bilo je ali samo ne želim da se to ponovi. Cijeli svijet mi se srušio taj dan kada sam saznao da si u bolnici.' 'Znam Liame...znam...ali još uvijek sam tu. I to je već prošlost. A ti i ja zajedno gledamo na budućnost.' 'Imaš pravo. Samo razumij moj strah Lissa... Bojim se gubitka. Ne želim te izgubiti kao zadnju djevojku.'-Rekao je dok je ispustio jednu suzu. 

Kako me boli kada vidim njegovu suzu na tom savršenom obrazu. Srce mi se slomi...
Maknula sam njegovu ruku sa svog obraza i primila sam ga za ruku. Čvrsto. Da ne zaboravi ove riječi koje će sada čuti...

'Liame..ja nisam djevojka za izgubiti. Ja sam djevojka za ostati. I dokazivat ću ti to dok mi ne otkuca i zadnji otkucaj srca koje živi samo za tebe. Sve si mi. I nadam se da sam to isto i ja tebi.'-Rekla sam, a on me je i dalje gledao ti prekrasnim smeđim očima koje su se caklile od suza koje su stajale u njegovim očima. 

'Ne Lissa... Ti meni nisi sve. Jer da ti to kažem već bi to zvučalo kao izlizana priča. Da ti kažem da si moj život bila bi puna slave, turneja, pjevan­ja i svega što imam u njemu. Ti si smisao zašto dišem. Zašto ustajem ujutro sa osmijehom na svome licu i po cijele dane pričam o nečemu o čemu nikada prije nisam. Ti si ta polovica srca koja se savršeno slaže uz moju. Ti si sve što sam ikada volio i želio. Eto to si ti meni.' 

Srce mi je počelo kucati duplo jače dok me on ostavio bez teksta. Nisam znala kako bi mu odgovorila jer ovo je nenadmašno. Ali...znala sam da postoji jedna riječ koja je jača od bilo koje druge riječi.

'Volim te baby.'-Rekla sam, na što se on nasmiješio. 'I ja tebe. Više nego što si ikada možeš zamisliti.' 

I tada...povukla sam ga k sebi u zagrljaj. Snažno sam za zagrlila i samo sam htjela da tu sve stane. Da ostanemo u ovom zagrljaju do kraja života. Bez riječi, bez trzaja, bez bilo ičega. Samo to. Do kraja.