Love Is A Game

82.DIO

/LIAM'S P.O.V/

Ležala  je na mojim nogama dok sam joj gladio kosu. Njene prekrasne smeđe čokoladne oči su pažljivo promatrale svaki dio mog lica. Gledala me kao čudo, a ja sam nju gledao kao boginju. Kraljicu. Nešto neopisivo prekrasno. Ta duga kosa. Meke usne. Predivne oči. Savršeno tijelo. Anđeoski osmijeh. Sve na njoj bio je kao iz neke nestvarne dimenzije. 

'Ljepotice...'-Rekao sam tiše. 'Da baby?'-Rekla je. 'Je li ti itko ikada rekao koliko si prekrasna?'-Zarumenila se i slatko se nasmijala. 'Nitko osim tebe upravo.' 'Pa taj koji te je imao prije ili je bio slijep ili nije htio vidjeti kakvo čudo stoji ispred njega.' 'Ili ga možda samo nije znao cijeniti.'-Rekla je. 'Nije. Nije znao cijeniti ono što se rađa jednom u životu.
A takva djevojka poput tebe se rađa samo jednom u cijelom ljudskom životu. Zbog tebe srce kuca duplo jače. Noge drhte. Dlanovi se znoje. Krv kola žilama, a smijeh ne silazi s lica. Posebna si Clarissa Tomilson...Doista jesi.' -Nasmijala se onako slatko. Onako svoje. 

Srce mi je počelo kucati jače. Ona je imala nevjerojatan učinak na mene. Samo jedan osmijeh je bio dovoljan da zauvijek padnem na nju. Da budem u potpunosti njen.

'Ako misliš da sam ja posebna nikada nisi pogledao sebe u ogledalo. Pa onda u dubinu sebe. Jer ti si nešto što je puno iznad posebnog. Ti si nešto što svaka djevojka sanja. Ti pružaš ljubav čak i kada to netko nije zaslužio. Daješ sve od sebe i učinio bi sve za voljenu osobu. Ne razumijem kako su te ljudi u prošlosti mogli slomiti. Savršen si.'-Rekla je i stavila je svoju ruku na moj obraz. 

'Njima nikada nisam bio. Nikada nisu mogli biti kao ja i to ih je ubijalo. I samo su me htjeli slomiti. Učiniti od mene praznu ljušturu čovjeka. Ali ja se nisam dao. Nikada nisu imali toliku moć da me unište.'-Rekao sam, a ona se sitno nasmijala. 'Da je barem tako bilo kod mene.'-Rekla je tiše. Podigao sam ju i pogledao sam ju oči. Primio sam njene nježne ruke. Ona me pogledala svojim predivnim očima i srce mi je zatreperilo na sekundu.

'Molim te Lissa...molim te reci mi svoju priču. Želim znati svaki tvoj ožiljak. Želim ga osjetiti. Želim vidjeti zašto su te ljudi slamali u prošlosti. Želim vidjeti gdje te boli. Želim ti pomoći. Saslušati te kada misliš da te nitko ne sluša.' 'Liam...'-Rekla je i lagano me dodirnula po obrazu. 'Ne volim pričati o svojoj prošlosti. Tako moji ožiljci nikada neće u potpunosti zacijeliti.' 'Znam da neće, ali zato sam ja tu da ti pomognem. Da budem tvoj izlječitelj.'
Nasmijala se. 'Stvarno si duša Liame.' 'Za tebe uvijek. Zato sam i tu.'-Rekao sam i poljubio sam njenu ruku. Duboko je udahnula, pa počela.

'Prošlost je nešto od čega bježim cijeli svoj život. Izbjegavam ju jer znam da je uvijek negdje iza ugla. Gleda me i samo čeka kad će me napasti. I koliko god ja bježala od nje, ovdje je. Sprema novi udarac. Vidio si i sam...sjebani roditelji koji nikada nisu bili nimalo bliski svojoj kćerki ili sinu. Uvijek smo bili samo ukras u obitelji. Netko zbog koga su oni mogli reći da imaju obitelj. Da nisu usamljeni i jadni. Nisam im bila bitna. Kao ni Lou. Svaki dan svađe. Rasprave. Sranja. Nikada ali nikada...od njih nisam dobila 'volimo te' ili 'ponosni smo na tebe.' A bila sam najbolja u srednjoj. Nikada nisam dobila to. Nikada nisam dobila ljubav i utjehu kada sam ju najviše trebala. Imala sam dečka. Slomio me i bili su na njegovoj strani. Izgubila sam prijatelja zbog bolesti. Nije ih zanimalo. Davila sam se ispred njihovih očiju u suzama, nije ih bilo briga. Ništa nije bilo kako treba. Nikada nisam imala sretnu obitelj ili neku sretnu uspomenu koju bi mogla izreći društvu. Uvijek sam stajala sa strane dok su te teme bile u pitanju. I samo se nadala kraju te teme. Ubijala me ta misao da svi imaju sretan život i sretnu obitelj koju sam ja samo mogla sanjati. Zato sam i bježala od kuće. Htjela sam biti čim dalje od njih. Zaboraviti sve. Učiniti se boljom osobom. Izliječiti se. Samo na trenutak osjetiti kako je to biti sretan. Smijati se kada to stvarno misliš. Zabaviti se bez da dođeš kasnije doma i utapaš se u vlastitim suzama nadajući se boljem sutra.' 

Gledajući ju i slušajući vidio sam slomljenu djevojku koja je imala život kakav nije zaslužila. Život koji je oko nje izgradio zid toliko visok i jak da koliko god se ti trudio, ako nisi poseban i ako se predaš, odmah na prvom pokušaju nikada ga nećeš proći, a kamoli srušiti. Ona nije vjerovala u ljude. U povjerenje. Sreću i ono najvažnije nije vjerovala u ljubav. U ljubav toliko jaku kakvu ni sile svemira nemaju. Mislila je da je to sve kratkog vijeka. Da će ponovo biti gdje je i bila. Da će nastaviti tapkati na mjestu bez ikakvog pomaka. Bojala se. Odgurivala je svakoga tko joj je htio samo dobro. Mislila je da ako se prepusti, da će ponovo patiti. Da će ju izigrati kao i svi prije.
A ja sam bio tu da joj pokažem kako joj mogu pružiti život koji nikada nije imala, a itekako ga je zaslužila. 

'Baby...'-Rekla je tiše. 'Reci nešto.' 'Imam toliko toga što bi ti sada htio reći, ali ne znam kako. Jer znam da je ovo za tebe bilo kao hod kroz trnje. Otvoriti mi dušu i samo reći ono što toliko dugo potiskuješ u sebi. I znam da nisi imala snage da mi to kažeš i da nešto u tebi cijelo vrijeme govorilo 'nemoj',' nemoj', 'samo šuti i ne prisjećaj se onoga što te boli.' Ali Lissa..kažem ti...dok god sam ja ovdje i dok god moje srce kuca samo za tebe...ja ću liječiti tvoju bol. Zacjeljivati tvoje ožiljke i ponovo te sklopiti kada se polomiš u komadiće. Zato sam ovdje. Zato te volim kada ni ti samu sebe ne voliš. Imam razloga. Imao sam ih dok sam te upoznao i imam ih sada. I oni su veći nego ikad. A sada dok je naš mali anđeo na putu, samo imam još jedan razlog više.' Stavio sam ruku na njen trbuh ,a ona se nasmijala.

/CLARISSA'S P.O.V/

'Ja znam da od dana kada sam te zavoljela, moji ožiljci su već zacijelili. Mnogi su pokušavali ali nikada nisu uspjeli. Ti se ni nisi trudio, a opet si uspio. Nacrtao si mi osmijeh na lice kada su mi ostali crtali tugu. Bio si tu kada sam padala. Bio si tu kada sam se dizala. Bio si tu kada sam plakala. Bio si tu kada sam se smijala. Bio si uz mene kada ni ja sama ne bih bila uz sebe. A to mi je bilo dovoljno da se oporavim i nađem sreću za kojom toliko dugo tragam. Pomogao si mi ju naći. Pomogao si mi da budem bolja osoba i da napokon imam ono "bolje sutra." Znam da ti je bilo teško doprijeti do mene i saznati svaki dio mene koji sam toliko dugo skrivala u sebi. Ali sada kada to znaš molim te...Obećaj mi da nećeš postati netko od koga ću morati bježati.' 

'Lissa...obećajem ti svojim srcem, svojom dušom i svojim cijelim tijelom...ja nikada neću postati osoba od koje ćeš bježati. Bit ću ona osoba k kojoj ćeš bježati svaki puta kada se osjećaš slabo. Kada misliš da ti nema spasa. Kada misliš da si sama na svijetu. Ali vjeruj mi, nisi. Imaš mene da se osjećaš voljenom do kraja svog života.'