Love Is A Game

99.DIO

/LIAM'S P.O.V/

Izvukao sam papir iz svog odjela, pogledao ju i nasmijao se. Nisam ga otvarao. Osjećao sam se kao da što god ja sada pročitam sa tog papira, neće biti toliko nježno i puno emocija kao njeno. Pa sam odlučio pratiti svoje misli i reći što mi je na pameti.

'Clarissa...ja ne znam kako bi moje riječi sada mogle nadmašiti tvoje, a da ne ispadnem budala koja ne zna pisati zavjete. Jer ovo nikada nisam ni očekivao. Ovakvu kemiju. Ovakvu avanturu i ženu koja će me toliko voljeti zbog mene, a ne zbog moje slave, novaca i svega što dolazi u kompletu sa mojom karijerom. Da će mi biti toliki oslonac i podrška u trenutcima kada ne mogu ni sam sebe podnijeti. Kada želim samo iskočiti iz vlastite kože i biti u mraku cijelo vrijeme. Ali ti si moje svijetlo koje sam ja trebao u životu. Da me nauči kako je bitno voljeti sebe i kožu u kojoj sam se rodio. Kako voljeti svaku sitnicu i uspomenu koju proživimo zajedno. One loše, ali i one dobre. Naučila si me kako treba voljeti tebe jer i sama znaš koliko život nije bio pravedan prema tebi. Kako su te ljudi gazili, a ja sam te dizao. Tjerali te na suze, a ja sam ih brisao. Uvijek ću biti tu. Svako jutro, svako podne i svaku večer. Tu sam. I danas stojim pred svima nama dragim ljudima kako bi ti rekao da ću biti uz tebe zauvijek. Do svog zadnjeg daha Lissa, ja ću biti tu. Držati te sretnom jer to je samo zrno onoga što ti zaslužuješ. I ne...Ovo nije ono što je pisalo na papiru, ovo je sve došlo iz mojega srca. Jer ti ne samo da zaslužuješ jedan običan zavjet. Ti zaslužuješ sve knjige ovog svijeta koje bi mogao pisao o tebi. Volim te Lissa.'

Pogledao sam u nju. Njene oči su se zamaglile od količine suza koje je htjela pustiti, ali nije. Nego mi se samo slatko nasmijala i uzvratila 'I ja tebe'. Oboje smo se sitno nasmijali i okrenuli se prema svećeniku. 

'Jeste li spremni u braku za cijeloga svog života jedno drugo ljubiti i poštovati?'-Upitao nas je na što smo mi rekli 'da.' 'Onda je vrijeme da jedno drugome stavite prsten na ruku i krenete u novo poglavlje života. Zato neka pristupi kum ili kuma koji sa sobom nosi prstenje.'

 Louis je iz džepa svojeg odjela izvukao prstenje i dao ga meni. Izvadio sam prsten iz kutijice dok je Lissa podigla svoju ruku čekajući prsten. 'Ja, Liam , uzimam tebe, Clarissa, za svoju zakonitu suprugu i obećavam ti svoju vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.'  Zato Clarissa, primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i moje vjernosti.' - Rekao sam dok sam joj stavljao prsten na ruku. Mogao sam osjetiti kako njena ruka drhti. Nisam znao da li je od straha ili uzbuđenja ali što god da je, ovo je sada novi početak našeg novog poglavlja zajedničkog života.

/CLARISSA'S P.O.V/

Kako mi je stavljao prsten na ruku mogla sam se zakleti kako je osjetio moje drhtaje. Nije to bilo do straha ili uzbuđenosti, nego me napokon pogodio onaj osjećaj realnosti u kojem se sada, u ovom trenutku udajem za čovjeka za kojeg znam da će me držati kao kap vode na dlanu dok god je živ. 

Okrenula sam se prema El koja mi je pružila prsten sitno mi se smijući. Ona je znala kako sam se ja osjećala jer je isto to prošla i ona s Louisom. A da nje danas nema tu, vjerojatno ne bi izašla pred oltar i dočekala svoju bajku. Zatim sam se okrenula prema Liamu koji nije u životu imao ovako velik osmijeh koji ima sada na licu. Pružio mi je ruku.

'Ja, Clarissa, uzimam tebe, Liam, za svoga zakonitog  supruga i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga. Liam, primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i moje vjernosti.' - Stavila sam mu prsten na ruku, a svećenik je malo iznad nas digao ruke. 

'Onda Vas sad službeno i pred Bogom i pred svim ovim  ljudima, proglašavam mužem i ženom. Možete poljubiti mladu.'- Rekao je, a Liam me sa osmijehom povukao k sebi pružeći mi najveći poljubac zbog kojeg ću jako dobro pamtiti ovaj dan.  Glazba je počela jače svirati dok smo mi kretali prema izlazu iz Crkve. Nisam mogla vjerovati koliko su moji roditelji plakali gledajući me kroz cijelu ceremoniju. Možda ipak, ali samo ipak, u tim ljudima postoji malo duše i srca.

 Izašli smo iz Crkve gdje su nas dočekale konfete i tisuće latica crvenih ruža. Po prvi put u životu sam se osjećala bitnom. Toliko bitnom da je cijeli jedan dan sva pažnja na meni. Mali osmijeh mi je pobjegao na lice. To je to. Napokon sam sretna.