Love Is A Game

70.DIO

/LIAM'S P.O.V/

Clarissa je otišla nazvati Louisa dok sam ja sjedio sam u boravku. Premotavao sam toliko toga u glavi i toliko toga mi nije bilo jasno. Prošao sam trnoviti put da joj stavim prsten na ruku i onda nas oboje zadesi naša prošlost? Zar smo negdje pogriješili? Zar sudbina ipak misli da nismo dovoljno dobri jedno za drugo dok se sami sebi ne dokažemo? Dok ne prođemo sve prepreke koje nam ona baca na put? Ništa mi nije imalo smisla. Od kada sam ju upoznao imam osjećaj kao da nas je sudbina namjerno spojila, a pritom nas pokušavala rastaviti. I onda ponovo spojiti, pa sada ponovo rastaviti. Nije mi jasno koji plan ima za nas. Koliko nas vidi u budućnosti i koliko dugo misli da ćemo se boriti protiv nje. 

Uskoro je u dnevnu sobu ušetala Clarissa. Misli su mi se odmah raščistile dok sam ju vidio. Kosu je stavila u neku raščupanu pundžu i na sebe je navukla crnu trenirku i neku sivu običnu majicu. Bila je prekrasna čak i u tome. Sjela je do mene i svoju glavu je naslonila na moje rame. Stavio sam ruku oko nje i ona se jače stisnula k meni.

 'O čemu razmišljaš?'-Upitala me. 'O ničem  posebnom. Samo mi neke stvari nisu jasne.'-Rekao sam. 'Kao na primjer?'-Upitala me. 'Zašto nam je sada odjednom prošlost pokucala na vrata? Onako neočekivano.' -Rekao sam joj. 'Da budem iskrena... ne znam. Ali očito netko ili nešto gore ima nešto protiv nas. I sada baš namjerno u naš život vraća ljude s kojima smo odavno završili priču.'-Rekla je ozbiljno. 'Zar misliš da je to neki znak?'-Upitao sam ju zabrinuto. 'Ne znam... možda? Jer... ništa nije nemoguće. A mi smo do sada sve nemoguće učinili mogućim.' -Rekla mi je slegnući ramenima. 'Payback from the universe?'-Rekao sam, a ona se sitno nasmijala.

 'Možda jest, a možda nije. A možda mu se samo ne sviđamo.'-Rekla je. 'Misliš?'-Upitao sam ju. 'Ne nego znam. A i vidi se iz priloženog.' Pogledao sam ispred sebe. Razmišljao sam o svemu tome. Ako je ovo počelo... što je sljedeće? Pitanje mi je prošlo glavom.

/CLARISSA'S P.O.V/

'Hoćemo li uspjeti?'-Upitala sam ga tiše. 'Što to?'-Upitao me. Podigla sam se s njegovog ramena i okrenula se prema njemu kako bi ga gledala u oči. Sklonila sam maleni pramen sa svojeg lica koji mi je ispao iz pundže. 

'Ovo. Ti... ja... zaruke. Što ako nam sudbina ili svemir baca još nešto pod noge i baš to nećemo moći proći ovaj put? Što onda?'-Upitala sam ga dok su mi se oči počele magliti.
'Zar si skeptična u vezi nečega za što se borimo svim snagama? Zar misliš da nećemo uspjeti proći baš sve što nam sudbina ili svemir bace pod noge?'-Postavljao mi je pitanje za pitanjem i nisam znala na koje bi prvo odgovorila. 'Ne... ja to nikada nisam rekla ili bila skeptična... ali bojim se. Bojim se za NAS. Prošli smo toliko toga za što ne želim da propadne kada sam se već tako jako vezala. A vezala sam se čvrstim lancima koji ne mogu puknuti samo tako. Nikada prije nije bilo tako. Zbog nikoga.'-Suza mi je pala niz lice i disanje mi je postalo otežano dok sam nastavila pričati:

  'I onda si došao TI. Bolje rečeno, došli smo MI. I sve se promijenilo. JA sam se promijenila. Dao si mi ljubavnu priču koju nikada prije nisam dobila, a željela sam ju. Htjela sam i ja barem na kratko proživjeti ljubavnu priču, neku bajku o kojoj svaka djevojka sanja od malih nogu. Samo to sam željela.'-Spustila sam glavu i dlanovima sam obrisala suzne oči. On mi je nježnim dodirom podigao glavu. I sitno se nasmiješio, pa je palčevima obrisao moje suze koje su mi se slijevale niz obraze.

'Vezala si se za mene kao što sam se i ja za tebe. I prije sam bio vezan, vidio sam nadu u drugima ali nikada... baš nikada nisam vidio ljubav u njihovim očima kao što ju vidim u tvojima. U tvoje oči stane više ljubavi nego što bi stalo u njihovo cijelo tijelo. Smatrao sam te posebnom od kada sam te ugledao. Zračila si posebnošću, a sada zračiš još više.'-Gledala sam ga nježno. Upijala sam svaku njegovu riječ. Srce mi je kucalo kao što to nije godinama. Blagi osmijeh mi se pojavio na licu. Savršen je... Kako je netko poput NJEGA pronašao nekog poput MENE?

'I znam da misliš kako nešto ili netko kuje plan kako da nas uništi, rastavi, rastrga... nazovi to kako želiš Lissa... ali ja znam da dok god sam ovdje, dok god si ti ovdje... i dok god smo zajedno... ništa nas ne može razdvojiti koliko god pokušavalo. Dat ću ti tu ljubavnu priču. Imat ćeš svoju bajku.'-Rekao je, pa se nasmijao. Stisnuo me k sebi u zagrljaj na što je moje srce jače zakucalo.

  'Znaš... oduvijek sam mislila da tražim previše, a to je zapravo bilo i premalo. Da imam tu jednu priču zbog koje bi moje srce ubrzano kucalo, a osmijeh mi ne bi silazio s lica. Ali uz pomoć tebe i tvoje prisutnosti... ja svoju ljubavnu priču već živim.'-Rekla sam mu sa smiješkom. 'Volim te. Odavde pa do svemira.'-Rekao je kroz poljubac. 'I ja tebe. Samo ovaj divlji svemir nam je granica.'-Rekla sam, a on se nasmijao.