Love Is A Game

68.DIO

/HARRY'S P.O.V/

Vrtio sam svaki scenarij u svojoj glavi barem 30 puta. 30 puta sam stiskao šake nadajući se boljem vremenu i njoj koja je naprosto nezamjenjiva. Nadao sam se da ću sve što sam želio naći, da ću to naći u Ivy ali ona to nije mogla imati.  Tu dozu drskosti i ljepote koja je hodala svijetom samo jednom ili dvaput u ljudskom životu. A ja sam to želio. Više od ičega. Da viče na mene, a usput izgleda prekrasno. Da me udara dok mi tijelo ne zadobi masnice, a poslije me ljubi po njima kao luda. Da mi se inati do srži, a opet negdje duboko u sebi sakriva veliku ljubav. Da mi viče kako sam kreten i budala, a kasnije ne može odoljeti mojim usnama koje ju ljube kao nijednu do sad. To je sve što sam želio i što još uvijek želim. Šetao sam jako dobro poznatom ulicom nadajući se da će ona izaći iz kuće i ugledati me. No ipak me dočekalo drugo iznenađenje... Djevojka koja je odavno petama dala vjetra sada mi se približavala kao bijesni ris. Pogledao sam ju od glave do pete. I dalje je bila komad koji Liam nije znao zadržati. 

 'Sophia.'-Rekao sam dok je ona došla do mene. 'Harry?!'-Upitala me zbunjeno.
'Da još uvijek sam to ja. Izgledaš brutalno.'-Rekao sam. 'I dalje se nisi promijenio zar ne? I dalje si ostao tako ljigav prema ženskom rodu.' 'To je trebao  biti kompliment.' 'E pa loš ti je kompliment.' Ubio sam ju pogledom pa sam ju upitao zašto je ovdje i kada se vratila. 

'Vratila sam se prije neki dan jer imam nekog nedovršenog posla.' -Mogao sam pretpostaviti na što misli, ali se nisam htio miješati. 'A što ti radiš ovdje?'-Upitala me. 'Imam svoje razloge.'-Rekao sam kratko dok me ona pogledala ispod obrva, zamahnula kosom i odšetala dalje. Koliko je zgodna toliko je i glupa. Ne znam što je Liam vidio u njoj osim izgleda. Uskoro je moj pogled privukla jako dobro poznata ženska figura od koje mi noge klecaju kao nikada u životu.
Kosa preko ramena, oči koje su čarobne, usne koje ljube najslađe, osmijeh anđela i tijelo boginje. 

'Clarissa..'-Njeno ime se kotrljalo niz moje usne dok sam joj se približavao. Njen pogled je pao na mene. U trenu je bila bijela kao snijeg i iz daljine sam mogao vidjeti kako drhti. Krenula je prema vratima kada sam ju u zadnji čas uhvatio za nadlakticu. 

'Čekaj!'-Rekao sam. Pogledala me i izvukla je svoju nadlakticu iz moje ruke. 'Odlazi!'-Rekla je. 'Ne odlazim. Došao sam reći što želim.' 'Ti nemaš više šta reći, a ja više nemam šta saslušati.'-Rekla je drsko s malim drhtajem usana. Kako su bile samo predivne kada su drhtale...
'Vjerujem da imam.'-Rekao sam. 'A ja vjerujem da imam pravo ne slušati te.'-Rekla je drsko. 'Istina je, imaš. Ali ako me sada ne saslušaš i dalje ću ti biti u blizini ma koliko ti meni puta rekla da te se kanim.'

/CLARISSA'S P.O.V/

Stajala sam ispred Harrya dok mi je usna drhtala. Zaboravila sam koliko je savršen uživo. Njegove kovrče, crte lica, oči, osmijeh, tijelo... Sve je bilo drsko i seksi u isto vrijeme. Vratio mi se scenarij u glavu koji mi je prouzročio prije nego sam umalo izgubila Liama. Tada sam umalo bila njegova... Svakim njegovim dodirom i drhtajem njegovih usana na mojoj koži ja sam bila bliže tomu da budem njegova. 

'Nemaš puno vremena. Govori odmah ili odlazi.'-Rekla sam drsko na što se on nasmijao onako kao i uvijek. Seksi i  samouvjereno. 'Nemoguće je zaboraviti ono što smo imali. A ponajviše je nemoguće zaboraviti tebe i svaki tvoj drhtaj pod mojim dodirom.
 Svaki poljubac koji si ostavljala na mojim usnama. I svako tvoje pravljenje da ti smetam ja i ono čemu nismo mogli pobjeći. Priznaj Clarissa... nedostaje ti to. Nedostajem ti ja.'
Slušala sam ga dok je u mojem grlu stajala knedla. Tijelo mi je drhtalo i imala sam tisuću riječi u glavi koje nisu izlazile iz mojih usta. Morala sam reći ono što sam trebala tada. 

'Ne. Ne nedostaješ mi ti, niti ono što smo imali. To je bilo nešto što je bila greška kojoj se nisam mogla oduprijeti jer si me imao pod kontrolom. Ali sada? Sada je sve nestalo. Nema ni tvoje kontrole niti moje želje za tobom. Ona je odavno ugašena. Zato se sad pokupi onako kako si i došao.' Rekla sam drsko i krenula sam prema vratima. No poznavala sam ga bolje neko itko. Znala sam da ovdje neće  biti kraj. Zato jer on ne želi da bude kraj. 

'Neke stvari nisu suđene da se završe. Neke ljubavi nisu suđene da imaju svoj sretan završetak. Neki ljudi nisu suđeni da budu zajedno, a opet prkose pravilima svemira. Neki ljudi žele pronaći ideal u drugima kako bi ugasili ono što zapravo žele. A ti si Clarissa...baš jedna od tih ljudi. Tražiš ideal u Liamu, a oboje znamo da sam JA zapravo ono što ti treba. Liam nije. Tvoje uzbrkane misli i tvoji pomiješani osjećaji se poigravaju s tobom misleći da će ti pomoći, a ti ni sama ne znaš da li za tebe uopće postoji pomoć. I sama znaš da sam ja taj zbog kojeg ti srce kuca kao nikada do sada. Krv ti kola žilama kao ludo, tijelo drhti pod mojim poljupcima koji ljube tvoje svileno, savršeno, nježno tijelo... Sa mnom se osjećaš zaštićeno, a opet uplašeno. Pokraj mene si oduvijek mogla biti ono što s Liamom ne možeš niti ćeš ikada moći. Drska i bezobrazna, a opet plaha i nježna. Privlačio sam te na način na koji ne može ni Liam. Zato se toga i bojiš. Imaš želju koju si htjela ugasiti Liamovom blizinom, a oboje znamo da se ona ne može ugasiti i da još uvijek gori negdje duboko u tebi.' 

Slušala sam ga kako govori i sada bih voljela da je više od ičega u krivu, ali nije. Bio je u pravu... Još uvijek imam tu želju u sebi da on bude pokraj mene. Da me ljubi kao da nema sutra. Da bude grub i nježan u isto vrijeme. Da se svađamo do same srži, a kasnije ljubimo kao da nam je zadnja svađa u životu. Ali što ako je u pravu? Što ako Liam uistinu nije za mene? Ako se moje srce i moje misli samo poigravaju sa mnom jer znaju da sam zbunjena? Što ako on stvarno jest ono što mi je potrebno i što ako je on onaj uz kojega uistinu pripadam?  Što onda? 

Pogledala sam ga i rekla: 'Odlazi!' -

Od svih stvari koje su mi prošle kroz glavu ja sam samo uspjela reći odlazi, a vraški sam htjela da ostane. Nasmijao se podmuklo i prišao mi je na milimetar od tijela. Osjećala sam njegov topao dah na svojem licu dok mi je tijelo ostalo kao zaleđeno.  Nisam se mogla pomaknuti.  Tijelo mi je jače počelo drhtati, srce kucati kao ludo, krv kolati žilama brzo i nezaustavljivo, usne su se sušile, a riječi nisu izlazile iz mojih usta. Njegov poznati miris se duboko uvlačio u moje nosnice i vraćao me u dane kada je njegovo tijelo bilo na mojem. Njegove usne na mojima.

 Već sam zaboravila kako je to biti u njegovoj blizini. Stavio je svoju ruku na moj obraz i pogledao me u oči. Njegove prekrasne zelene oči su me sada gledale i tjerale me da zaboravim na sve što je oko mene. Kao da u njegovim očima nađem dio svojeg svemira. Uskoro se njegov palac našao na mojim usnama. Prolazio je njime nježno po mojoj donjoj usni. Pa po gornjoj dok su mi usne drhtale kao nikada. Vidio je to pa se sitno nasmijao. 

'Već sam zaboravio kako je to ljubiti te prekrasne usne. I svakim poljupcem ih samo željeti sve više i više. Da ostanu na mojima dok nam ne ponestane daha. Da drhte od svakog ostavljenog poljupca, a kasnije se pretvore u maleni smiješak.'
'Harr..'-Htjela sam reći kada me je on zaustavio stavivši svoju ruku na moja usta. 

 'Pst...ne uništavaj trenutak.'-Rekao je i približio se mojim usnama. Svakom mili sekundom je bio bliže da me poljubi i ponovo ostavi bez daha. I onda sam pomaknula glavu. Ostao je zbunjen, ali i opet fasciniran mojim odbijanjem. 

'Stvari se neće promijeniti zar ne?'-Upitao me s nekim podmuklim osmijehom. 'Neće jer rekla sam ti...moja želja za tobom je ugašena.'-Rekla sam drsko i otišla sam u kuću.