Love Is A Game

92.DIO

/CLARISSA'S P.O.V/

Ležala sam u krevetu dok je Liam otišao obaviti neke stvari vezane uz nastupe. Ja sam ostala sama u sobi premotavajući u glavi Liamove riječi. 'Ozljede su bile preteške... i s obzirom na svo ono obilno krvarenje jednostavno si izgubila dijete.'-Te riječi su mi odzvanjale u ušima. Imala sam osjećaj kao da sam mrtva iznutra. Kao da se od ovoga nikada neću oporaviti ma koliko god ja to htjela. Ovo je bio neopisivo bolan osjećaj koji mi je parao utrobu. Srce mi je bilo smrvljeno spoznajom da sam umalo postala mama, ali to dijete nikada nije imalo barem priliku da vidi svijetlo dana. Suza mi je pala niz obraz, ali sam ju brzo obrisala. Nitko ne smije vidjeti da plačem. Makar bi se najradije samo stisnula u položaj fetusa i plakala cijeli svoj život koliko jako ovo boli. Zajebi ti sve ono šta se dogodilo prije za što sam mislila da nanosi jaku i veliku bol, ovo je do sada najjača bol koju sam ikada osjetila i nijedna stvar prije joj nije ravna. Vjerojatno bi lakše podnijela bol od ponovno ispucanog metka nego ovo.

'Clarissa...'-Tih, miran muški glas me trza iz misli. Okrećem glavu prema vratima i vidim kako je u sobu ušao Louis. 'Hej.'-Rekla sam tiše sa sitnim osmijehom. Došao je do mog kreveta i zagrlio me. 'Kako se osjećaš?'-Upitao me. 'U redu sam valjda. Malo me boli trbuh od šavova, ali inače sam stvarno u redu.'-Rekla sam, a on se sitno nasmijao. 'A psihički kako se osjećaš?'-Upitao me i na to pitanje sam ostala zbunjena. 

'Kako to misliš?'-Upitala sam ga. 'Doživjela si veliki šok i veliku traumu...moram znati da li si psihički stabilna.'-Objasnio je. 'Jesam. Donekle. Samo... nikada u životu se nisam više bojala kao tad. Mislila sam da ću samo nestati s ovog svijeta kao da me nitko nikada nije ni poznavao.' -Rekla sam mu. 'Znaš da je to nemoguće. Svatko tko te poznavao bih te se sjećao, pa makar ti "nestala". Nemoguće je tebe zaboraviti.'-Rekao je i nasmijao se.

/LOUIS'S P.O.V./

Gledala je u mene i sitno se smijala. A znao sam koliko jako ju bole srce i duša. Zbog svega što se dogodilo i što ju je ubilo. Samo nisam znao kako da joj kažem da sam čuo da je bila trudna i da sam ostao prilično razočaran kada sam to morao saznati od doktora, a ne od nje. Znao sam da je ovo škakljiva tema i kako ću ju ubost u veoma osjetljivu i bolnu točku, ali morao sam znati razlog zbog čega mi nije rekla.

'Clarissa...'-Počeo sam. Vidjela je kako mi se izraz lica mijenja i znala je kako nešto nije u redu. 'Da?'-Rekla je tiho. 'Zašto mi nisi rekla da si trudna?'-U trenu je njeno lijepo rumeno lice postalo bijelo kao snijeg. Ostala je šokirana. Paralizirana na mjestu. Gledala je u mene i na obraz joj je pala suza. Možda sam ipak trebao šutjeti. Ipak je izgubila to dijete. Krenuo sam ju zagrliti kada me ona zaustavila rukom. Ostao sam zbunjen i šokiran. Ona moje zagrljaje nikada ne odbija.

'Clarissa?'-Rekao sam. 'Nisam ti mogla reći jer ni ja nisam znala da sam trudna. Tek nakon što me zadesilo sve ovo, sam saznala da u meni raste malo ljudsko biće. A i na kraju krajeva, da sam saznala da sam trudna ti bih mi rekao kako je to ogromna odgovornost i obaveza za mene ovako mladu. Sjeti se samo kako si jedva prihvatio činjenicu da smo se Liam i ja zaručili i da ćemo se oženiti. Što misliš kakva bi ti tek onda bila reakcija na to da ti kažem kako ćemo postati roditelji?-Rekla mi je i malo me izbacila iz takta tom istinitom činjenicom.  Ali vidio sam u njenim očima da se bojala moje daljnje reakcije na njene izgovorene riječi. Razumljivo, ali nepotrebno se bojala. Kako god da bilo, uvijek sam joj bio podrška u svemu. Pa bih joj isto tako bio i u ovome. I uostalom... bilo bi lijepo imati nećaka ili nećakinju da se malo ispraksiram prije svoje djece.

'Budalice mala. I da si znala i da si mi rekla, podržao bi te u vezi toga. Uvijek sam te podržavao i ovo bi bila samo još jedna stvar u nizu. Ja ti ne mogu govoriti što je dobro za tebe i utjecati na tvoje odluke u tvom vlastitom životu. Ti si već na neki način odrasla osoba i ti odlučuješ za sebe i svoje dobro. Ja sam tu za podršku i da te dignem kada padneš. Da te izvučem iz predubokih maštarija i da te vratim u stvarnost. Da ti budem veliki brat kada trebaš zaštitu ili samo netko kome ćeš se obratiti kada te život obori na pod. Zato sam tu. Nepotrebno bih se bojala nečega na što bih ja normalno reagirao.'

Šutjela je. Gledala me dok su joj suze obasjavale lice. Plakala je. Nisam znao da li je to bilo od sreće ili tuge ili oboje pomiješano u jedno, ali znao sam da me sada treba. Snažno sam ju zagrlio, a ona je uzvratila još jače.

'Stvarno je ovo sve veoma teška tema i situacija. Znajući da sam mogla postati mama i kako si ti mogao postati najbolji ujak na svijetu koji bi to dijete obožavao valjda više nego nas dvoje zajedno je ono što me najviše boli, a sada je za to kasno.'-Rekla je kroz zagrljaj dok sam osjetio njene suze po svojim leđima. Pustio sam ju iz zagrljaja i obrisao sam joj suze svojim prstima. 

'U redu je nema veze. Dogodilo se to što se dogodilo, ali znam da će još tu biti prilika da se ostvariš kao majka i mene načiniš ujakom. A kada se to dogodi i ako ikad saznaš da si trudna, samo me nazovi. Pa makar i u 3 ujutro. Reci mi, pa da preko telefona zajedno vrištimo od sreće.' Sitno se nasmijala, pa me još jednom zagrlila. 

'Znat ćeš. Ako treba i prije Liama.'-Nasmijao sam se. 'Nepotrebno. Ipak je on tata, a tata treba saznati prvi.'-Rekao sam dok se ona još smijala. Sitno ali nekako uz veću snagu. 'U pravu si.'-Rekla je i pustila me iz zagrljaja. '

Znam da ti ovo nije nimalo lako ali tu sam da ti pomognem prebroditi ovo. Samo reci. I tu sam. Pa makar bio na drugom kraju svijeta. Za svoju malenu sestricu bi svijet prošao tri puta samo da budeš dobro i da vidim kako se smiješ.'-Rekao sam. 'Hvala ti. Volim te Lou' -Rekla mi je nježno. 'I ja tebe Clarissa.'-Rekao sam.