/LIAM'S P.O.V/
Promatrao sam ju kada je raspakiravala svoju torbu. Kosa joj je padala niz lijevo rame i pokrivala lice. Drugom rukom je micala kosu s lica i usput ju opsovala par puta. Znao sam da mrzi kada joj kosa smeta ali da ju i dalje voli. Ali s razlogom ju je voljela. Bila je duga i prekrasna, a kada bi ju dodirnuo imao bi osjećaj kao da si dodirnuo svilu. Imala je uistinu prelijepu kosu.
'Kako to da si došla u Australiju?'-Upitao sam ju sa smiješkom. Nasmijala se i podigla je glavu. 'Lou mi je poslao karte u paketu sa pismom. Htio je da dođem i znao je koliko mi nedostaješ.' 'Dužnik sam mu. Vjerojatno cijeli svoj život.'-Rekao sam. 'Možda jesi, ali znaš da će ti i sam reći suprotno.'-Rekla je i došla je do mene. Stavila je svoje ruke oko mog vrata i gledala me ravno u oči. Blagi osmijeh joj je stajao na licu, a oči su joj blistale. Ona kad se smije, sa njom se i njene oči smiju. Toliko toga je bilo posebno na njoj da mi jedna cijela vječnost i cijeli rječnik ne bi bio dovoljan da ju opišem.
'Znam da hoće, ali svejedno. Moram mu se odužiti. Dao mi je tebe u ruke. Da mi je da te učinim svojom zaručnicom...dao mi je sve što sam ikada trebao. Zato i jesam njegov doživotni dužnik.'-Rekao sam. 'Nikada mu nećeš biti dužan zbog nečeg ovakvog. Učinio je to zato jer si mu kao brat. I jer mu značiš više nego što ti on kaže. Nikome drugome ne bi dao moj život u ruke. A tebi ga je dao. To je samo dovoljan dokaz da te voli i poštuje kao dio obitelji.'-Rekla je i nasmijala se. 'Stvarno tako misliš?'-Upitao sam ju. 'Naravno baby. Poznajem Louisa. Znam ga kako diše i znam kakav je.'- Nasmijao sam se. 'Imaš najboljeg brata na svijetu znaš to?'-Upitao sam ju sa smiješkom. 'Znam ja to ali znaš li ti nešto?'-Upitala me. 'Što?'-Upitao sam. 'Također imam i najboljeg zaručnika na svijetu.'-Rekla je i ja sam odmah mogao osjetiti kako mi se obrazi crvene. Nasmijao sam se i stavio sam svoje usne na njene.
'Volim te.'-Prošaptao sam tiho kroz poljubac. Nasmijala se. 'I ja tebe.'- Bila je neodoljiva kada mi je kroz smiješak rekla 'i ja tebe.' Imao sam osjećaj da svaki puta kada ju nasmijem, kako imam svu moć ovog svijeta. Njen smijeh mi je bio najveći poticaj i najveća snaga koju sam ikada mogao imati. Od njenog osmijeha moje srce je svaki puta zatreperilo. Bila je previše posebna za obične ljude koji to nisu mogli vidjeti. A ja to vidim. I čuvam. Jer ona je jedna od milijun takvih koji se rode na ovom svijetu. Odmaknuo sam svoje usne od njenih i pogledao sam ju. Njene smeđe oči su gledale u mene i mogao sam vidjeti cijeli svemir u njima. Da imam pravo izbora izgubiti se bilo gdje, definitivno bi to bilo u njenim očima.
'Moram skoknut do Nialla na kratko. Hoćeš me pričekati?'-Upitao sam. 'Naravno.'-Rekla je. Ostavio sam jedan maleni poljubac na njenom obrazu i otišao sam do Nialla.
/CLARISSA'S P.O.V/
Liam je otišao do Nialla dok sam ja sama ostala u sobi. Morala sam ga pričekati i raspakirati se do kraja. Otišla sam do svojeg kovčega i nastavila sam s raspakiravanjem. Skinula sam sa sebe svoju crnu trenirku kada sam u džepu začula šuštanje. To je čudno. Znam da nisam ništa imala u džepovima kada sam išla na avion. Iz džepa sam izvukla maleni bijeli papirić. Otvorila sam ga i ja njemu je pisalo:
"Kad tad...ti ćeš ponovo biti moja. H."
Srce mi je preskočilo i vratilo me unazad kada sam se na izlazu zaletjela u njega. Vjerojatno mi je tada gurnuo taj papirić u džep. Gledala sam u njega dok mi je tijelo drhtalo. Zašto ovo jebeno ne može prestati?! Bijes i strah se nakupljao u meni, a srce mi je ubrzano kucalo. Začula sam kucanje na vratima i papirić sam brzo bacila ispod kreveta.
'Naprijed.'-Rekla sam i vrata su se polako počela otvarati. Iza vrata je provirio Louis s velikim osmijehom na licu. Gledala sam u njega i bila sam zahvalna Bogu što je to on.
'Jesi se raspakirala?'-Upitao me. 'Još malo braco. Uskoro ću.'-Rekla sam dok mi je usna malo zadrhtala. 'A ovaj...jesi li dobro?'-Upitao me i sjeo je na krevet. 'Da naravno zašto pitaš?'-Rekla sam sa osmijehom kako ne bi shvatio da nešto nije u redu. 'Ne znam...izgledaš kao da nešto nije u redu. Kao da te nešto muči.'-Rekao je nekako tužno. 'Krivo ti izgledam braco. Samo se nisam naspavala, a i let je bio dug. Samo je to. Ostalo je u redu.'-Nasmijao se nekako sitno. Kao da to nije ni htio.
Znao je da lažem. Znao je to jako dobro ali je htio biti onakav kakvog ga ja oduvijek želim. Da se ne miješa u ono što ga se ne tiče. Ta rečenica ga je uvijek pogađala duboko u srce, ali samo je htio da ja budem sretna. Bez obzira na sve. A nije ni svjestan koliko jako želim da se umiješa u ovo. Pa makar na samo 5 minuta.
'Dobro onda. Ako ti tako kažeš onda si stvarno u redu.'-Rekao je i zagrlio me.
Ne mogu vjerovati da mu lažem. Njemu nikada nisam mogla lagati. Niti sam znala lagati. Brat mi je. Život bi dao za mene, a ja mu lažem kako je sve savršeno u redu. I koliko god ja njega ne želim povrijediti toliko ja to radim s ovim laganjem. Pustio me iz zagrljaja i gledao me. Vjerojatno je htio da mu kažem istinu makar i sam zna da je to nemoguće. Ali divila sam se njegovoj upornosti.
'Lou...'-Rekla sam tiho. 'Da sis?'-Upitao me. 'Ništa samo...zaboravila sam ti reći da si najbolji brat na svijetu.'-Rekla sam sa malenim smiješkom.- Bila sam blizu da mu kažem, ali sam se zaustavila. Nisam mu htjela biti na teret niti sam željela da si nepotrebno razbija glavu s nečime što sam ja samoj sebi napravila. I s čime se sada moram suočiti pa makar me ubilo.
'Nisi ali ne brini sis...znam ja to.'-Rekao je i nasmijao se. 'Znam ali uistinu jesi. I uvijek ćeš biti.'-Rekla sam. Pogledao je i nasmijao mi se. 'Znam da si sada sva nježna i topljiva, ali nije mi potrebno dijeliti komplimente. Dok god si ti sretna, to mi je dovoljno.' Pogledala sam ga i zadubila sam se u svoje misli. Nisam sretna. Ne mogu biti sretna kad mi ova budala sjedi na vratu kao i ona kuja. NE MOGU BITI SRETNA!!! Moje misli su vrištale, ali riječi nisu izlazile. Barem ne te.
'Znam braco. Znam ja to jako dobro.' -I eto ga ponovo. Sve drugo ću reći, ali samo ne ono što vrišti u meni. 'Onda to i zapamti sis.'-Rekao je. 'Budem.'-Rekla sam tiše i još jednom sam ga zagrlila. 'Hajde sad...'-Govorio je dok me puštao iz zagrljaja. '...Raspakiraj se do kraja. Ja moram do Simona.'-Kimnula sam glavom, a on je izašao iz sobe.
ČTEŠ
Love Is A Game
Fanfikce"Ne obećavaj mi nešto za što je nemoguće dati obećanje. Samo budi tu i uvjeri me da griješim svaki puta kada mislim da ću te izgubiti."
