Love Is A Game

83.DIO

/CLARISSA'S P.O.V/

Gledala sam ga kako spava dok mi se toliko toga vrtjelo u glavi. Samo sam htjela da budemo sretni zajedno. Bez prepreka koje nam zagorčavaju život. Ali sam zaboravila da je to za mene nemoguće. Sreća kao da mi ne smije biti bliska jer se naposljetku uvijek pretvori u nesreću.
Očito mi nije suđeno. Samo...nije mi jasno zašto je toliko toga spreman učiniti za mene? Nosim nam toliko nesreće u život, a on uporno stoji čvrsto uz mene. Zar me toliko voli? Osjetila sam kako me njegov nježan dodir prstiju lagano dodiruje po ruci i izbacuje me iz misli. Pogledala sam ga, a on je na svojem licu nosio osmijeh. Prekrasan osmijeh od kojeg ostanem bez riječi svaki puta kada ga ima.

 'O čemu razmišljaš baby?'-Upitao me umorno. Nasmijala sam se sitno.
 'O ničemu. Samo ti nastavi spavati.' 'Ne mogu spavati ako me ne obgrliš s leđa.'-Rekao je s osmijehom. 'Želiš li to?'-Upitala sam ga sa smiješkom. 'Naravno da želim.'-Rekao je. Nasmijala sam se još jednom i čekala sam da se namjesti.

Obgrlila sam ga s leđa i glavu sam stavila čim bliže njemu. Prepleo je svoje prste s mojima i rekao tiho: 'Volim te.' Ostavila sam jedan poljubac na njegovim leđima i odgovorila: 'I ja tebe.' Mogla sam čuti kako se nasmijao i onda pokušao ponovo zaspati. Ja sam ponovo pala u svoje misli. Nije ni svjestan koliko ovo ne želim izgubiti. Koliko NJEGA ne želim izgubiti. Nikada mu to neću riječima moći reći, a da me razumije. Neće mi ni djela biti dovoljna. Sve to mu mogu pokazivati i govoriti cijeli svoj život, ali opet neće biti dovoljno. Jer mi je to premalo... Zauvijek mi je premalo vremena da mu pokažem i dokažem koliko ga svakim danom volim sve više i više, sve jače i jače.

/LIAM'S P.O.V/

Osjetio sam njen poljubac na leđima koji me trgnuo iz sna. Odmah sam znao da razmišlja o nečemu. I kako to potiskuje kada ne treba. 

'Mogu osjetiti da razmišljaš makar misliš da ne mogu.'-Moj umoran glas ju je trgnuo iz misli.  'Ne možeš to osjetiti.'-Pobunila se. 'U pravu si ne mogu, ali upravo jesam. Znam da te dovoljno dugo da već osjećam kada razmišljaš. Od kada sam te upoznao sam znao da si zarobljena u svojim mislima čak ni kada to ne želiš. Pretjerano razmišljaš kada nije potrebno. Isto tako razmišljaš i kada jest.'-Ušutjela je. Na ovo nije imala obranu. Jer znala je da sam u pravu. Okrenuo sam se prema njoj prema meni i pogledao sam ju. 'Želiš li mi sada reći o čemu razmišljaš cijelo vrijeme dok se ja pravim da spavam?'-Upitao sam ju. 

'Ničemu. I sam si rekao kako pretjerano razmišljam kada ne treba.'-Rekla je. 'Lissa...Ako ima bilo šta što te muči, slobodno mi reci. Tu sam. I bit ću još dugo.' 'Zauvijek?'-Upitala me.
 'I još duže od toga ako treba.'-Nasmijala se. 'Liame...oboje znamo da nam je 'zauvijek' premalo vremena da oboje kažemo ono što zapravo želimo. I da pokažemo isto to. Možda se to čini kao dugo vremena, ali zapravo je premalo. Vidjet ćeš. I znat ćeš da sam imala pravo.' 'Onda sada znaš zašto sam rekao i duže ako treba. Jer za ovakvu ljubav kakvu imamo mi, zauvijek je premalo vremena. Ona se spaja u vječnost.' Gledala me i vidio sam kako se suza spustila niz njen rumeni, vreli obraz. 

 'Znam da sam ti već tisuću puta rekla kako želim uz tebe i s tobom sve, ali ponovit ću ti to opet. Jer je istina. Jedina stvar koju u svom životu ne bih mogla podnijeti je tvoj gubitak. I gubitak onoga što smo zajedno gradili ovako dugo. Jer sve uz tebe ima smisla. I gluposti i šale i suze i smijeh i sve moguće. Žao mi je što ti to nekada ne mogu reći direktno, pa da ti zadrhte koljena, ali uvijek to mogu pokazati. I možda nisam uvijek najbolja i možda ti neću uvijek stavljati osmijeh na lice, ali ću se truditi da zbog mene budeš najsretniji muž na svijetu. Da svaki dan kada dođeš doma nakon svih onih proba, koncerata, turneja, snimanja i raznih sranja, da te doma čeka samo najbolje. Da te ja čekam s osmijehom i raširenim rukama čekajući tvoj nezamjenjivi zagrljaj. I da te naše dijete uzbuđeno čeka samo da ti uskoči u zagrljaj i pita te veselo kakav ti je bio dan i da li ćeš ga naučiti plesati na neku blesavu pjesmu koja je svirala dok smo ti i ja bili mladi.

To je ono što ti želim pružiti. Jer to zaslužuješ. Ali čak mi ni to neće biti dovoljno. Jer uvijek ćeš zasluživati još više.'-Rekla je dok je još jedna suza klizila niz njene obraze. No ja sam ju gledao s valjda najvećim osmijehom koji sam imao do sada. 

'To mi već sada pružaš. Svaki dan. Svaki sat. Svaku minutu. Svaku sekundu. I možda još nismo službeno muž i žena...ali i dalje me činiš najsretnijim mužem na svijetu. I uvijek ćeš me činiti takvim bez obzira na sve. Jer si za mene jedina. Ona koja mi je ukrala srce i zadržala ga za sebe. Da ga voli. Da ga pazi. Da ga čuva kao da je tvoje vlastito. Ti si osoba koja mi stavlja osmijeh na lice čak i kada sam ljut i bijesan na tebe toliko jako da to ne mogu ni riječima opisati. I dalje si razlog mog osmijeha. Znam da ti je ponekad teško reći sve što osjećaš jer imaš blokadu uma, ali meni nisu riječi ni potrebne. Samo dijela. Zagrljaji. Poljupci. I sve ostale stvari koje nas vežu. Volim te Clarissa Tomilson. Do svemira i natrag.'-Nasmijala se. Široko, dok je usput brisala suze sa svojih obraza.

  'I ja tebe još preko toga, ali ne zovi me tim prezimenom više. Moje prezime je Payne. I bit će dok god ne postane službeno.' Nasmijao sam se i povukao sam ju u svoj zagrljaj. Ostavio sam jedan poljubac u njenoj dugoj smeđoj kosi. 'Clarissa Payne...'-Tiho sam prošaptao i čuo sam mali hihot u svojem zagrljaju, te jači stisak. Znala je da joj je to prezime suđeno. I da samo to prezime želi do kraja svog života.