Love Is A Game

77. DIO

/PAR SATI KASNIJE/

Sjedila sam u avionu s mislima daleko od tijela. Harryeve riječi su me proganjale kao neka suluda noćna mora. I nije mi jasno kako je on završio na ovom avionu. Na baš istom letu kao i ja, a trebao je tamo već biti. Ubijalo me to u pojam jer sam znala da ovo nije kraj. Da tu nema kraja mojoj patnji i njegovom uplitanju. Da će sve učiniti samo da mi se približi. Da me vrati u svoj život i da ostvari igru koju ja nikada ni nisam htjela igrati. Sve je to užasno na svoj glupi način. Proganjaju me greške koje su već sada veliki problem. A ne želim probleme. Želim normalan život bez toliko sranja, gluposti, problema i ovakvih budala koje me pokušavaju uništiti na svakom koraku. Znam da sam bila užasna i da sam sve učinila pogrešno, ali stala sam. Želim si samo najbolje. Želim novi početak. Novu SEBE.

A uz ovoliko sranja sa strane to je nemoguća misija. Imam Liama uz sebe ali imam osjećaj kao da će i njemu dojaditi ta sranja, pa poslati sve k vragu. Nije to za svakoga. Jedva ja to podnosim, a kamoli još i on. A ne želim da mu to bude na teret. Da ga ubija kao i mene. Želim da sve bude idealno, a ne komplicirano. Ne želim da to ima posljedice na naš budući život. Stvarno to ne želim. Osjetim vibraciju mobitela u džepu i pogledam tko me treba.

Na ekranu je pisalo Poruka od: Lou❤. Poslao mi je poruku. Otvorila sam poruku u kojoj je pisalo: 'Očekuj me na aerodromu kada ti avion uskoro sleti. Samo traži crni Range Rover i vidjet ćeš me da stojim ispred njega široko raširenih ruku. Louis ××'
Nasmijala sam se veliko. Stvarno je najbolji brat na svijetu.

'Očekivat ću te. Ali znaj da ću i ja izaći iz aviona široko raširenih ruku. Clarissa ××'-Pošaljem poruku i začujem ženski glas koji govori kako smo sletjeli u Sydney.  Srce mi je ponovo počelo jače kucati i puls mi se ubrzao. Adrenalin je rastao, a osmijeh se samo stvorio na mojem licu. 

'Dolazim ti baby.'-Rekla sam tiše i krenula sam sa svojeg sjedala na izlaz. No kako sam izlazila zaletjela sam se u Henrya. 'Ovome nema kraja zar ne?'-Prošlo mi je glavom. 'Očito ne možeš pobjeći od mene ma koliko god to htjela.'-Rekao je i vragolasto se nasmijao. 'Samo me gledaj.'-Rekla sam drsko i udarila sam ga ramenom u rame. Izašla sam iz aviona i pogledom sam tražila crni Range Rover. I onda sam ga ugledala. I Louisa kako stoji ispred njega, smiješi mi se i širi ruke kako bi me zagrlio. Potrčala sam prema njemu najjače što sam mogla i snažno sam ga zagrlila.

'Isuse Clarissa kako si mi nedostajala.'-Rekao je dok me grlio. 'Znam Lou i ti si meni.'-Rekla sam. Prestao me grliti i nasmijao mi se. Otišao je otvoriti mi vrata kako bi sjela unutra. 'Mislio sam da je to nemoguće. Ionako ti se samo miješam u život kada ne treba.'-Rekao mi je.

  'Nije me briga što se miješaš. Brat si mi. To ti je posao.'-Rekla sam i oboje smo se nasmijali, pa smo ušli u auto i krenuli. 'Znam ali opet. Sad si barem imala svoj mir, a to je ono najvažnije zar ne?'-Upitao me. 'Donekle. Više mi stvara neki mir buka, pjevanje i prepiranje oko zadnje palačinke. I naravno prepiranje oko Nutelle.'-Nasmijala sam se. 

'Znam Clarissa i meni. Ovo je mirno sve od kada sam se oženio, ali barem na koncertima imam buku. Druženje i razne gluposti koje izvodim s dečkima.' -Rekao je. 'I što ti fali? Baš ništa.'-Rekla sam. 'Ti Clarissa! Ti mi fališ! Zašto nisi mogla ostati onako mala pa da sve bude kao prije?!-Rekao je nekako tužno. 'Jer su te godine prošle Lou. Znam da ti je žao što sam odrasla, ali morala sam. Nitko ne može zauvijek ostati dijete.'-Rekla sam mu nježno. 

'Znam ali volio bih da je to moguće.' -Rekao je tiše. 'Kao što bih i ja to voljela, ali to je nemoguće. Rodila sam se, prošla djetinjstvo, pubertet i postala sam mladom ženom. Odrasla sam Lou... i gledaj, zaručena sam.'-Pokazala sam prsten.

'Jesi. I ne mogu vjerovati da se i to dogodilo.' -Rekao je ushićeno. 'Ali jest. I nikada u životu nisam bila sretnija.'-Rekla sam s malenim smiješkom. 'Znam to. I vidim to jako dobro ali... prebrzo je prošlo, a ovo došlo. Kao da sam samo na trenutak zatvorio oči i već si odrasla. Postala ženom i zaručnicom mojeg najboljeg prijatelja.'- Bio je tako sladak dok je brinuo o meni i o tome kako govori da sam prebrzo odrasla.

  'Lou, kad tad ćeš se morati pomiriti s time da je ovo realnost. I kako je ovo jednom trebalo doći. Prije ili kasnije.'-Rekla sam. 'Stvarno sam se nadao da će biti kasnije.'-Rekao je kroz maleni smijeh što je i mene natjeralo da se nasmijem. 'Razumijem te, ali kunem se... pazit ću na sebe. I kako me ovo odrastanje nikada neće promijeniti. U duši ću zauvijek ostati malo dijete i tvoja malena sestrica.'-Rekla sam mu sa sitnim smiješkom. 'Obećaješ?'-Upitao me. 'Obećajem.'-Rekla sam i nasmijala sam se.