Love Is A Game

71.DIO

/TJEDAN DANA KASNIJE/

/CLARISSA'S P.O.V /

Stajala sam ispred busa koji mi je trebao odvesti zaručnika na godinu dana. Nešto me je stezalo u plućima, a tijelo mi se treslo kao ludo. Ne znam da li je to bilo zbog ovog zraka koji je već sada naveliko bio hladan ili je to bilo zbog osjećaja kao da će se nešto loše dogoditi kada on ode. Nisam htjela svoju glavu ubijati s tim mislima ali glasovi u mojoj glavi su vrištali. Upozoravali me na nešto što bi moglo grozno početi i još groznije završiti. Usna mi je zadrhtala, a suza se spremala pasti niz moje hladne obraze. Louis je stajao nedaleko od mene gledajući me znajući da nešto nije u redu dok je stavljao posljednje stvari u autobus. Harry me promatrao cijelo vrijeme dok sam se ja držala uz Liama. Njegove krupne zelene oči su pratile svaki moj pokret, trzaj, udah i izdah. Njegove oči kao da su me htjele zarobiti unutar sebe i zaključati me, pa baciti ključ negdje daleko da ga nitko nikada ne pronađe. Pokraj njega je stajala ona plavuša koju je doveo na Louisovo vjenčanje. Ostavljala je poljupce po njegovom vratu, obrazu i cijelom licu dok joj je ponekad uzvraćao ali njegov pogled je samo promatrao mene. Ona je to vidjela i ubila me pogledom, a njemu je na lice stisnula lagani šamar. Protresao je glavom, pa joj je nešto rekao i izbila je svađa. Izgledala je kao žestoka svađa, ali nije izgledalo kao da će ona otići samo tako. Poslije svađe se držala sa strane kao malo nadureno dijete koje nije dobilo ono što je htjelo. Tipično. Uskoro je Liam stao ispred mene i uhvatio me za ruke trzajući me iz misli. Čvrsto mi je stisnuo ruke i dam se kladiti da je osjetio svaki moj trzaj hladnog tijela.

 'Imaš ledene ruke...nikada nisu ovako bile hladne. Zar nešto nije u redu?'-Upitao me i podigao mi je glavu kako bi ga pogledala u oči. Vidio je suzu u mojem oku i u očima sam mu mogla vidjeti kako je rastrgan jer mora otići od mene na dugo vremena.
 'Sve je u redu samo...imam neki  loš osjećaj. Kao da će se dogoditi nešto što će početi grozno i još groznije završiti. Možda sam samo paranoična jer te neću vidjeti tako dugo, ali kad me taj osjećaj proganja od kada sam jutros ustala.' 'Da ti budem iskren...imam ga i ja.
 Ali nadam se da je samo strah od toga što te tako dugo neću vidjeti.'-Rekao je i jače je stisnuo moje ledene ruke. 

 'Sve je moguće ali osjećaj je snažan. Glasovi vrište u mojoj glavi i preglasni su da bi ih mogla ignorirati.' Pogledao me zabrinuto, pa me povukao k sebi. Ostavio je maleni poljubac na mojem čelu i stisnuo me jače k sebi.

 'Sve će biti u redu. Uvjeravam te. I znam da su glasovi možda preglasni i kako će to vjerojatno zanemariti...ali bit će sve u redu. Čut ćemo se svaku slobodnu sekundu moguću.' 'Znam da hoćemo ali opet...glasovi ne prestaju. I znam da neće prestati. Imala sam ih već. Znam kakvi su. Znam koliko traju. A traju tako dugo dok se nešto loše ne dogodi. A ja to ne želim. Ne želim da budu u pravu.'-Suza je skliznula niz moje obraze dok sam brzo spustila glavu kako me ne bi vidio kako plačem. Slamalo me ovo jer sam znala da jednom kada glasovi počnu, oni ne prestaju. Nego se samo pojačavaju tako dugo dok se ne dogodi ono što su zacrtali.
Podigao mi je glavu i pogledao me.

 'Ne plači baby...znaš da ne volim suze na tvojem predivnom licu. Jer suze ti ne stoje. Niti ti će ti ikada stajati.'-Rekao je. 'Znam da ne voliš i znam da mi ne stoje ali kada je ovo užasno. Ti glasovi...Taj osjećaj ... samo...samo...obećaj mi...obećaj mi da ćeš se paziti.-Rekla sam drhtavim glasom dok su se suze sve više i više spuštale niz moje obraze. On ih je obrisao rukavima svoje duge plave majice, pa me povukao u svoj zagrljaj.

/LIAM'S P.O.V/

Ona je krhka i plaha kao malo lane bila u mojem zagrljaju. Njene suze su padale po mojoj majici kao slapovi po stijenama. Mogao sam osjetiti koliko je zapravo slaba u ovom trenutku i kako se njeno hladno tijelo borilo da se poput stakla ne slomi u mojem zagrljaju. 

'Obećajem ti Lissa... Obećajem da ću se paziti.' 'Molim te...'-Rekla je tiše dok je stiskala moju majicu među svojim prstima. Majica je već bila naveliko natopljena njenim suzama ali mene nije bilo briga. Samo sam htio da se te suze zaustave i da odem bez kamena na svojem srcu. 

'Pazit ću se baby ali molim te...pazi i ti na sebe. Ne bih podnio da ti se nešto dogodi i da te izgubim. To bi bilo kao da sam izgubio dio sebe.'-Rekao sam, a ona me pogledala nježno suznih očiju koje su bile crvene od silnog plakanja. 'Pazit ću se. I nema šanse da me izgubiš. Nikada to ne bih dozvolila. Ne sada kada je velika budućnost ispred nas.'-Rekla je. 

Nevjerojatno...Čak i dok je na rubu slamanja ona to neće priznati. Neće si to dozvoliti. Oduvijek me fascinirala njena snaga u kojoj i kada je slomljena, ona dolazi do izražaja. Bila je moćna djevojka velikog srca i prekrasne duše koja je trebala nekog poput mene da ju potakne da izađe na površinu. 

'Ne bi samo ti to dozvolila Lissa...ne bih ni ja. Nikada ne bih dozvolio da ti se nešto loše dogodi ma gdje god ja bio. Da li ovdje ili na drugom kraju svijeta...nikada to ne bih dozvolio.' Stavila je svoju glavu na moja prsa i stisnula me snažno u svoj zagrljaj. 

'Volim te...jednostavno te volim..'-Rekla je tiše dok joj je glas drhtao. Suze su i dalje padale po mojoj majici, a ona se tako jako se trudila da ih suzdrži. Stiskala ju je kao da će ju svaki trenutak rastrgati u komadiće kao što se ona upravo sada lomila unutar sebe. Znao sam to. Osjetio sam to. Vidio sam to... Ubijalo ju je. Trgalo. Razaralo... Samo sam ju htio držati dok se ne bi spojila nazad u cjelinu. Htio sam onaj njen osmijeh na licu ali znao sam da ga neću dobiti. Da je nemoguće da se nasmije. Da bude sretna... Više od ičega sam u ovom trenutku htio odustati od turneje i ostati s njom. Ali nisam mogao. Od ovoga živim.  Od ovoga joj želim pružiti život kakav zaslužuje i kakav nikada nije imala. 

'I ja tebe jedina...i ja tebe...'-Rekao sam tiše dok mi je suza pala niz lice i prislonio sam svoju glavu na njenu. Nisam ni bio svjestan, a već sam počeo jače plakati kao što je i ona.
'Liam hajde moramo ići.'-Niallovo dozivanje me trza iz suza. 'Baby...moram ići.'- Rekao sam drhtajućim glasom. Dok je čula te riječi još me više stisnula i nije progovorila ni riječ.

 'Baby..stvarno moram.'-Pustila me grčevito dok je rukama svoje roze trenirke brisala suze. A ja sam rukavima svoje majice brisao svoje suze. 'Znam da moraš. I to je sjebano.'-Rekla je tiše . 'Uistinu jest ali brzo  će proći ovih godinu dana. Vidjet ćeš.' 'Nadam se...'-Rekla je dok smo hodali prema vratima busa. 

'Ajde moram ići.'-Rekao sam, pa sam ju uhvatio još jednom za ruku. 'Čuvaj se Liame.'-Rekla je. 'I ti.'-Rekao sam na što je ona spustila dobro poznato: 'Volim te.' 'I ja tebe.-'Rekao sam i poljubio sam ju. Nema pojma koliko će mi faliti njene prekrasne meke crvene usne.
Odvojio sam ih od njenih i ušao sam u autobus. Stajala je ispred njega i čekala da krenemo. Sjeo sam do prozora kako bi ju još jednom vidio. Sklanjala je svoju dugu smeđu kosu s lica dok je pritom brisala suze koje su padale niz njene obraze. Mahala mi je onako slatko ali ujedno i malo slomljeno. 

'Falit ćeš mi Lissa...Nemaš pojma koliko.'-Prošaptao sam tiše dok sam glavu naslonio na prozorsko staklo. Bus je krenuo i upravo me odvozio od jedinog smisla života.