Love Is A Game

89.DIO

/LIAM'S P.O.V/

Lutao sam gradom pretraživajući svaku moguću ulicu i sva mjesta na koja bi mogla otići. Srce mi je kucalo toliko jako da sam mislio da ću dobiti srčani. Tijelo mi je podrhtavalo ,a oči su mi se na svako njeno prisjećanje zasuzile. Nisam mogao podnijeti misao da joj se možda nešto dogodilo. Htio sam misliti da se samo jako dobro sakrila kako ju ne bi našao jer treba vremena za sebe. I svoje spetljane misli. Molio sam Boga da čujem barem zvonjavu svog mobitela i da na mome ekranu piše njeno ime. Samo sam to htio u ovom trenutku. Uskoro se začula zvonjava mobitela i naglo sam zakočio. Škripanje automobilskih guma se začulo barem tri ulice dalje koliko sam snažno pritisnuo kočnicu. Uzeo sam mobitel u ruke, a na ekranu je pisalo Louis. Sranje. Mislio sam da je ona.

'Da?'-Rekao sam. 'Što je bilo? I gdje je moja sestra?! Zayn mi je rekao kako je nestala nakon koncerta i nekakvog razgovora sa Harryem.'-Rekao je zabrinuto i drhtavim glasom.
'Ne znam...došao sam s koncerta ravno u backstage, ali nje nije bilo tamo. I ja ne znam što je bilo u tom razgovoru i tom prokletom dodiru njegovog dlana na njenom obrazu, ali je očito veoma utjecalo na nju.'-Rekao sam dok mi je suza pala niz lice.

Imao sam osjećaj kao da mi se srce lomi kao i ja cijeli. Louis je s druge strane slušalice šutio. I teško disao. I onda poklopio. Tu će još biti svega.

/CLARISSA'S P.O.V/

Probudila sam se na stolici usred nekog starog i velikog skladišta vezana užetom. Paučina posvuda, razbacane stolice, hrpa starih novina po podu i sve prepuno štakorskog izmeta. Ispred mene je stajao neki čovjek obučen od glave pa do pete u crno i pratio je svaki moj pokret tijela. Čak i moje disanje. Ubrzano sam disala i nisam znala da li da vičem upomoć ili plačem. Sumnjam da bi me itko čuo kako vičem. Približio mi se na metar daljine. Promatrao me. Od glave pa do pete.  

'Predivna si.'-Rekao je tiho. 'Tko bi tebi htio nauditi?' 'Očito ti.'-Rekla sam drsko na što se on samo nasmijao. 'Ja nisam tu da ti naudim. Ja sam tu da te čuvam na oku dok one ne dođu.'-Rekao je. ONE?! Tko su to one?! Srce mi je ubrzano kucalo i po prvi put u mome životu mene je bilo strah. Strah da ću umrijeti i samo nestati kao da nikada nisam ni postojala. Uskoro se iz daljine začuo zvuk lupanja štikli o beton skladišta. Dvoje štikle stopljene u savršen ritam koraka. Teški koraci nekih štikli koji su odzvanjali cijelim skladištem tjerajući me da ludim i bojim se više nego ikada. Ispred mene su se pojavile dvije poznate ženske figure. Visoka mršava plavuša sa tonom šminke na licu i malo niža ozbiljna smeđokosa žena. Ivy i Sophia. 

U ruci su držale pištolj i podmuklo se smijale. Srce mi je lupalo kao ludo dok sam ja mislila da će eksplodirati. Znoj se slijevao niz moje čelo, a riječi nisu izlazile iz mojih usta. Stale su ispred mene i pogledale me u oči. Ivy je stala na centimetar od mene i spustila je glavu kako bi me gledala ravno u oči. Neki užasno jaki miris njenog parfema ulazio mi je u nosnice tjerajući me na povraćanje. Njene plave oči su me promatrale.

'Ne mogu vjerovati da uporno želi tebe. Nakon svega šta si mu učinila on i dalje ludi za tobom.'-Rekla je. 'M...m...molim?'-Promucala sam nekako jadno i preplašeno. 'Znaš ti o kome govorim. Sjebala si njega, a time si sjebala i mene. Mogla sam mu biti sve što je poželio, ali ne...On je i dalje ludio za tobom. Bila si mu prva u svemu.. Prva u mislima kada se probudio i kada je zaspao. Prva kada smo o nečemu pričali i prva kada smo samo šutjeli. Bila si mu u očima kada je između nas vladala tišina. U svemu te nalazio dok sam mu ja bila samo ukras koji je imao uz sebe. A ja sam mu htjela biti sve ono što si ti, ali na moju žalost nikada za to nisam bila dovoljno dobra. Jer nisam bila TI!- Rekla je i opalila mi šamar. Neočekivano i snažno.

Osjetila sam cijelu njenu ruku na svom mokrom obrazu. Imala sam osjećaj kao da je netko moj obraz namazao benzinom i onda mi šibicom zapalio obraz. Ona je počela plakati i cijela šminka joj se sada slijevala niz obraze. Izgledala je užasno. Vjerojatno gore nego ja sa užarenim obrazom koji je doživio udarac odurne plavuše. Sophia ju je povukla u stranu i obrisala joj razmazanu šminku. Ja sam se nasmijala drsko dok je bol parala moj obraz.

 'Je li ti žao što u svemu vidi mene, a nikada mu nisam bila nešto više nego samo oklada? Je li ti to dovoljno dokazuje da ću uvijek biti bolja nego ti bez imalo šminke na licu koju ti stavljaš kako bi pokrila svoje jadno lice? Je li ti žao što te ima samo za običan ukras dok bi za mene dao svoj život? Je li ti žao što nisi JA?'-Rekla sam, a ona me ubila pogledom. Mogla sam osjetiti kako upravo sada želi da gorim u paklu. Došla je ubrzanim koracima do mene dok je bijes doslovno isparavao iz nje.

'Neće mene nitko nazivati jadnom, a pogotovo ne TI!'-Vikala je iz petnih žila dok sam ja sjedila hladno na onoj stolici. Ako je ovo kraj onda ću to iskoristiti do kraja. 'Ja ti to ni ne moram reći. Svi to ionako misle jer se sama takvom pokazuješ.  Otmica djevojke jer njen "dečko" nije osjećao ono što još uvijek osjeća prema meni. To je i više nego jadno. To je patetično. Jer ovime nećeš postići baš ništa. Kao ni ona.'-Bacila sam pogled na Sophi-u koja je sa strane samo promatrala.

'Nesuđena zaručnica koja nakon svega ne može prihvatiti da ON voli drugu. I da mu je ona postala sve ono šta je ona mislila da mu je bila. A zapravo je samo živjela u zabludi. A to ju ubija i izjeda iznutra pa se udružila s ovakvom jednom droljicom željnom pažnje samo kako bi njih dobile natrag. A tek sada ih nećete vratiti.'-Sophia mi se približavala laganim koracima svojih štikli dok nije stala pred mene. Nasmijala se široko i pogledala me. 

'Crkni.'-Rekla je, a Ivy je izvadila pištolj. Uperila ga je u mene i samo sam čekala da okine okidač. 'Onda pucaj.'-Rekla sam. Znala sam da nijedna od njih nema muda to napraviti. A i moje riječi ih sada proganjaju. U glavi sam im. Držala je pištolj ali ništa. 'Hajde šta čekaš?! Pucaj!-Sophia je vikala na nju dok su se Ivyne ruke tresle. Nije to mogla učiniti.

'Daj to meni!'-Sophia je uzela pištolj u ruke i uperila ga u mene. 'Čim se tebe riješim Liam će biti prisiljen vratiti se meni. Gdje mu je zapravo i mjesto.'-Rekla je drsko. 'Onda to učini.'-Rekla sam i odjednom se začuo pucanj, a zatim i drugi. 

Zadnje što sam čula bilo je: "Nikada se ne igraj sa onime šta je moje."

Heeeyy I'm back❤
Znam da ste me dugo čekali kao i ove nastavke ali stvarno mi je trebalo dugo da se sredim i stavim na mjesto. Nadam se da će vam se svidjeti ovi nastavci jer su pisani kroz neke pauze da budu čim bolji i zanimljivi. Potrudit ću se da sada dobivate više nastavaka kroz ove mjesece i da se samo navučete na LIAG.

Uživajte!❤

Mrs.Styles✖❤