Love Is A Game

93.DIO

/TJEDAN DANA KASNIJE/

/CLARRISA'S P.O.V/

Prošlo je tjedan dana od kada sam se vratila iz bolnice. Želja za životom mi je bila na nekoj mršavoj nuli, a glava mi se utapala u razmišljanjima i žaljenju za djetetom koje nisam ni uspjela roditi, a kamoli ga čuvati. Sjedila sam na kauču svoje dnevne sobe buljeći u zid. Nisam vjerovala što se baš meni dogodilo kada sam mislila da mi je napokon krenulo u životu. No sad sam sigurna da me od rođenja prati nekakvo prokletstvo (ne)sreće. 

Uskoro se začulo zvono. Teškim koracima sam krenula prema vratima osjećajući neki loš predosjećaj. Makar ga imam skoro 90% vremena i već sam navikla, on je nekako uvijek tu. Otvorila sam vrata i shvatila zašto moj predosjećaj nije lagao. Ispred mene je upravo stajao Harry. Razbarušene kose, crvenih očiju, slabije građe tijela nego prije i umornim licem koje su krasili veliki tamni podočnjaci.

'Ako si tu da mi ponovo prodaješ neke svoje fore i riječi koje sam već odavno čula od tebe, jednostavno nemoj. Sačuvaj ih za sebe. Nemam snage za to.' 'Nisam došao kako bi ti "prodavao" svoje riječi ili fore, nego sam te došao vidjeti. Čuo sam što se dogodilo.'
Uzdahnula sam duboko.
'Da mi je samo znati koji od njih nije mogao držati jezik za zubima.'-Rekla sam. 'Ovaj put nisu dečki krivi. Načuo sam kada ti je to Liam rekao u bolnici.'-Rekao je. 'Sada nas još i prisluškuješ?!'-Već sam bila pomalo živčana. 'Ne Clarissa. Načuo sam kada sam ti došao u posjetu, a on je bio tamo. Ušao je samo par minuta prije mene.'

Primila sam se za glavu i ušla sam u kuću, a on za mnom. Sjela sam natrag na kauč i duboko uzdahnula, a on je sjeo do mene.

'Ne znam kako bi se osjećala u vezi toga. Ili kako bi se osjećala u vezi toga da upravo pričam s tobom o gubitku djeteta. A ni sama ne znam koje osjećaje još dan danas gajim prema tebi. Da li ljubav ili čistu, istinsku mržnju. Osjećaji su miješani.' 'Ali barem znam da nešto osjećaš. A to mi je dovoljno.'-Ovo mi je na neki neobjašnjivi način izmamilo maleni osmijeh na lice.

/HARRY'S P.O.V./

Vidjevši taj osmijeh na njenom licu znao sam da još uvijek ima neka trunka svijetlosti i sreće u njoj. I kako sam baš JA to uspio izvući iz nje.

'U vezi tebe nikada nisam znala koje točno osjećaje ti mogu pokazati. U jednom trenu sam htjela da me držiš i ne puštaš, a u jednom bi vikala kako te mrzim i kako te više ne želim vidjeti u svojem životu. Oduvijek si u meni izazivao miješane osjećaje.'-Rekla je i pognula je glavu. Pogled je spustila na mekani tepih koji se nalazio ispod naših nogu i za kojeg vjerujem da je sama birala. Crn je ali mu se boje prelijevaju kada ga pogledaš iz drugog kuta.

'Zato što je Clarissa, zaljubiti se prilično zajebana stvar. Obožavamo osjećaje sreće i ljubavi ,a mrzimo osjećaje ljutnje i bijesa do kojih ponekad dođemo. Jer koliko voliš tu osobu toliko ju ujedno i mrziš.'-Rekao sam, a ona je podigla glavu. Njene čokoladno smeđe oči gledale su u mene i nakon dugo vremena sam osjetio neku toplinu i sreću oko srca. Taj osjećaj mi je samo ona mogla izazvati. Ali...znala je da sam bio u pravu, u to nema sumnje jer je između nas oduvijek bilo BAŠ TO. Ljubav i mržnja spojeni u savršen spoj emocija koje su nas na neki način držale skupa ali ujedno i na distanci. Sjebana stvar ali kod nas je funkcionirala.

'Moji osjećaji prema tebi su bili sjebani onoliko koliko sam i ja sama po sebi bila sjebana. I ti si to vidio i odlučio iskoristiti. A ja naravno, naivna, željna pažnje i glupa sam se upustila u svu tu zapetljanu priču sa osjećajima i sličnim sranjima.'-Rekla je dok joj je usna zadrhtala. Znam da ju ovaj razgovor boli. Ne želi to pokazati, ali znam da je tako. Znam ju. Pomaknula se je za par centimetara udesno kako bi bila malo dalje od mene i obrisala je rukom malenu suzu koja joj je klizila niz obraz.

'Rekla sam ti da ti nikada nećeš moći biti on. Ili mi izazivati ovu oluju osjećaja koje imam prema njemu. Koju osjećam od dana kada sam ga ugledala na vratima kada sam se doselila u London. Zna ME. Zna kako dišem. Zna kako razmišljam. Poznaje me bolje nego što ja samu sebe znam. Zato i znam da mi on može pružiti tu bajku koju sam oduvijek željela dok si mi ti dao samo avanturu usred te oluje. Ništa drugo. Ta jedna avantura mi je pomogla da shvatim ŠTO želim i KOGA želim. A mislim da je i više nego očito koga sam odabrala i čiji prsten sada nosim. Njegov, a ne tvoj.'

Srce mi je puklo na tisuće komadića makar sam znao što me čeka i što će mi reći, ali svako od nas zna da nada umire posljednja. A moja je upravo umrla.

'Znam da sam za ovo sve ja kriv i da nam je moglo biti i više nego predivno, ali moj mozak i moje srce su oduvijek bili žestoki ratnici koji se nisu podnašali nikad. A moja jedina nada da se oni dva udruže i napokon budu tim, si bila TI. Ali sam i tebe prokockao i ostao na istoj točci di sam bio i prije.'-Rekao sam dok sam osjetio kako me u plućima steže taj užasan osjećaj kao da si dobio loptom u pluća i na par trenutaka ostao bez zraka. Mrzio sam taj osjećaj, a upravo je bio jači no ikad. Ona se digla sa kauča, prošla rukom kroz svoju dugu svileno smeđu kosu i napravila je neki (ne)definirani izraz lica.

'Zamolit ću te da izađeš. Ovaj razgovor je završio.'-Rekla je. Digao sam se sa kauča osjećajući se kao da za sobom vučem veliki kamen vezan za nogu. Nisam htio otići od nje jer sam znao koliko teško joj je nakon svega i kako joj je ovaj razgovor sve samo otežao. Prije nego sam izašao stao sam pred nju i pogledao sam ju duboko u njene prekrasne oči.

'Uvijek ćeš biti prisutna u mojem srcu i mislima. Nismo u stvarnosti zajedno, ali tamo ćemo uvijek biti. I tamo sam ti pružio bajku, a ne avanturu koja te uništila. Volim te Clarissa..'-Rekao sam. 'Voljeti je jako velika riječ za tebe kojoj ti jednostavno, ne znaš značenje. A ja nisam ta koja će ti pokazivati njeno značenje.'-Rekla je i zatvorila mi je vrata.