Love Is A Game

74.DIO

/CLARISSA'S P.O.V/

Probudila me zvonjava mobitela. Pogledala sam na sat. 09:15. Koja budala me sada budi?! Uzela sam mobitel u ruke i na ekranu je pisalo Lou❤. Što je sad bilo? 

'Hm?'-Javila sam se. 'Hej Clarissa, jesam te možda probudio?'-Upitao me. 'Jesi ali nema veze. Što je bilo?'-Upitala sam dok sam drugom rukom protrljala svoje još uvijek pospane oči.
 'Znaš li što je danas?'-Upitao me. Tisuću upitnika mi se pojavilo u glavi. 'Ne?'-Rekla sam zbunjeno. 'Tvoj rođendan budalice. Danas si napunila 19.'-Udarila sam se po glavi. Pogledala sam datum na svom mobitelu i bio je u pravu. 18.10. Danas je taj dan.

  'Clarissa?'-Začuo se Louisov glas sa druge strane slušalice. 'Hm?'-Rekla sam kratko. 'Što je bilo?'-Upitao me zabrinuto. 'Ništa samo ovaj... zaboravila sam. Toliko toga se dogodilo da sam zaboravila da mi je rođendan. Ali hvala Lou.'-Nasmijala sam se. 'Razumijem te. Ne bih se ni ja sjetio da sam bio u takvoj situaciji.' -Rekao mi je. 'Vjerujem da ne bi. Zato jer to nije za svakoga. Ne znam ni ja sama kako uspijevam preživjeti sve ovo makar sam već napukla. Pitam samu sebe od kuda mi ovoliko snage. Kako ovo podnosim. Kako SEBE podnosim. I još uvijek nisam našla odgovore.'-Rekla sam mu tiše dok sam pokušavala doći k sebi. 

'Zato jer ih nema. To je unutar tebe. Takva si. U takvu snažnu ženu si izrasla. I znam da sam propustio pola tvoga odrastanja i kako nisam mogao vidjeti kako postaješ ta ista žena kakva si danas. Ali znam da ti se naprosto divim. Ja bi odavno skrenuo s uma i završio u ludnici, ali ti ne. I zato jesi posebna. Liam je to vidio u tebi. I to čvrsto prigrlio. Jer je znao da ako to pusti, nijednu nalik tebi više neće naći.'-Nasmijala sam se sitno dok sam mogla osjetiti kako mi obrazi poprimaju crvenu boju.

 'Zar je ovo dio tvog govora za moj rođendan?'-Upitala sam ga sa osmijehom. 'Možda je, a možda i nije. Sve u svemu znaš da sam u pravu. I on zna da sam u pravu.'-Ponovo sam se nasmijala. 'Jesi u pravu si, ali nisi ni shvatio da sam najveći dio odrastanja proživjela s tobom i tvojom podrškom makar su nas kilometri dijelili. Možda to nisi mogao vidjeti, ali mogao si osjetiti. Pomogao si mi postati ženom kakvom sam danas. Ženom koja danas puni 19 godina. I koja je spremna imati vlastiti život. Vlastitu obitelj koju će odgajati i koja će imati sve ono što ti i ja nikada nismo imali.'-Rekla sam mu sa smiješkom.  'Nikada to nisam gledao tako, ali sam znao da ćeš bez obzira na to izrasti u takvu ženu. Osjećao sam to duboko u sebi. I moj osjećaj nije pogriješio ni malo.'-Srce mi je zagolicalo na ovo.
 

'Hvala ti Lou.'-Rekla sam i nasmijala sam se. 'Uvijek Lissa, ali moram ići. Čeka nas proba i ne stignem baš pričati. Samo sam ti htio čestitati rođendan.'-Kaže mi.  'U redu je. Razumijem sve. Čujemo se kada ćemo moći.' -Čula sam lagani smiješak sa druge strane slušalice. 'Naravno. Ali poklon će ti doći preko El. '-Rekao je i samo sam čula kako je poklopio slušalicu. 

Što li je sada naumio? Protrljala sam svoje umorne oči i kosu sam svezala u rep. Otišla sam se umiti u kupaonicu kako bi se razbudila. Pogledala sam se u ogledalo što sam vrlo brzo požalila. Blijedo i izmoreno lice. Veliki podočnjaci. Izmorene oči. Izgledala sam kao da u meni nikada nije bilo ni trunke života. Da sam imala snage, razbila bi to prokleto ogledalo koje je samo bilo podsjetnik na to kako sam proplakala cijelu noć. Oni glasovi nisu prestajali ni malo. Bili su to. I još uvijek jesu. Tihi. Pa glasni. Pa oboje u isto vrijeme. Govorili su mi svašta.

Ne zaslužuješ ga. Izvan njegove lige si. Misliš da on tebe voli? Da mu značiš? Misliš da ćeš ti još dugo ostati njegova? Uskoro ni nećeš moći zaustaviti suze. Čekaj još malo i vidjet ćeš da nije sve tako bajno kako bi ti to htjela.

 I tako cijelu noć. U krug. Bili su glasni. Nepobjedivi. Uporni. Toliko su me ubijali da nisam znala hoću li se ugušiti u svojim suzama i jecajima ili ne. Čak mi je i šaka na desnoj ruci nastradala kada sam udarila u stranicu kreveta. Nisam ni znala da sam sposobna za takav udarac. Za takvo nešto. Polako se počinjem bojati same sebe. Svojih misli. Svojih djela. Ne znam kako ću se po drugi put nositi s time. Sada je gore. Sada je puno toga više u igri. A ja ne znam podnijeti ni samu sebe. 

Hladna suza se spustila niz moj izmoreni obraz dok sam promatrala svoj odraz u ogledalu. Bila sam čudovište. Iznutra i izvana. Ali nadala sam se boljem sutra. Nekoj sitnoj nadi koja me gurala naprijed. Teško, ali je pokušavala. A ja sam je se pokušavala držati. Zanemariti glasove i još jednom biti borac. Ali koliko sam se više trudila toliko sam jače opalila tijelom o pod. O neki prokleti bezdan tuge, patnje, jada i boli. Sada, u ovom trenutku mi je trebao toliko snažan zagrljaj da slomi sve strahove u meni. A ja ga nisam imala od koga dobiti.

Uskoro se na vratima začulo zvono. Obrisala sam suze i otišla sam do vrata. Otvorila sam ih i na vratima me dočekala El sa štenetom u rukama. To malo slatko bucmasto lice mi je izmamilo osmijeh. Mali čupavi samojed je gledao u mene i brzo je mahao repićem od sreće. 

'Louisov poklon?'-Upitala sam. 'Da Louisov poklon. Znao je da ne možeš biti sama i da ti treba bar neko društvo. Pa mi je rekao da ti nabavim psića.'-Nasmijala se. 'Pre sladak je El.'-Rekla sam i nasmijala sam se. 'Znam da jest. Zato si ga sada uzmi u ruke. Vidjet ćeš koliko je umiljat.' -Nasmijala sam se i uzela sam psića u ruke. Počeo je još jače mahati repićem i počeo mi je ostavljati slinave poljupce po licu. Njegova snježno bijela dlaka bila je mekana na dodir, a njegove prekrasne male pufaste uši pažljivo su slušale moje riječi.

 'Imaš li neko ime na umu?'-El me upitala. 'Cezar.'-Rekla sam. 'Zašto baš Cezar?'-Upitala me. 'Ne znam... samo imam osjećaj kao da mu idealno pristaje.' -Nasmijala se.
'Pa pristaje. Ali imam još nešto za tebe.'-Rekla je, a ja sam ju pogledala zbunjeno. 'Što?'-Upitala sam dok sam spuštala Cezara na pod. 'Ovo.'-Pružila mi je 2 pisma u dvjema različitim omotnicama. Pretpostavljat ću da je jedna od Louisa, a jedna od Liama. 'Pročitaj ih kada odem. I vjerujem da će ti se to i više nego svidjeti.'-Rekla je i nasmijala se.

 Uzvratila sam osmijeh dok je moje srce počelo jače kucati. Gledala sam u njih kao u čudo. Kao u poklon kojeg svi kao mali samo jedva čekamo otvoriti. Užasno me zanimalo što je u omotnicama. El me pogledala  i točno je znala da jedva čekam vidjeti pisma. 

'Ajde onda ostavit ću te da ih pročitaš u miru, a ja ću Louisu reći da si dobila dar.' -Rekla mi je. 'Hvala ti El. Najbolja si.'-Rekla sam i snažno sam ju zagrlila. 'Ne zahvaljuj se na tome. Sve za moju šogoricu.'-Rekla je i nasmijala se. Izašla je iz stana, a ja sam ostala sa Cezarom koji je kao lud trčkarao po stanu i istraživao novo područje.