Love Is A Game

91.DIO

/CLARISSA'S P.O.V/

Probudila sam se na bijeloj postelji dok mi je jako svijetlo udaralo u oči. Aparati su pištali oko mene ,a ja sam osjećala jaku bol u području trbuha i osjetila sam kako me netko drži za ruku. Okrenula sam glavu i ugledala sam Liama kako mirno spava. Čvrsto je držao moju ruku ne želeći ju pustiti. Izgleda da se nije šalio kada je rekao da me nikada neće pustiti. Pa čak i bila polumrtva. Maknula sam pogled s njega i njegove smeđe raščupane kose na kojoj se vidjelo da ju par dana nije uređivao. Zar je moguće da sam pala u komu? Oko mog kreveta je bila hrpa balona i crvenih ruža zbog kojih je ova bolnička soba zapravo imala neki ugodan miris i nije izgledala monotono. U kutu mog kreveta se nalazio maleni bijeli medo koji je držao srce na kojem je pisalo 'Volim te' ,a iza njega se nalazio papir koji je izgledao kao pismo. Spustila sam se dolje lagano puštajući Liamovu ruku kako ga ne bi probudila. Uzela sam papir i krenula čitati:

'Sjedim tu već nekoliko dana gledajući te kako spokojno spavaš. Ni sam ne znam da li si živa ili si ovdje ostavila tijelo, a duhom me napustila. Izgubljen sam u svemu jer tebe nema pokraj mene. Ležiš tu nepomična, omotana zavojima dok oko tebe pište ti prokleti aparati. Ni najmanji trzaj nisam vidio na tebi. A htio sam. Nema koju molitvu nisam izmolio samo da mi se probudiš i da ponovo ugledam te tvoje prekrasne oči. Da mi se nasmiješ samo onako kako ti znaš i da samo izgovoriš moje ime. Da znam da si čak i u ovom stanju mislila na mene onoliko koliko sam ja mislio na tebe svake noći narednih tjedan dana. Jer moj krevet je prazan bez tebe kao i moj život. Nemaš pojma koliko puta sam ti rekao volim te, a nisam dobio odgovor. Nadao sam se da ćeš se probuditi onako neočekivano i samo mi reći: 'Volim i ja tebe.' Polažem nade u to. Vjerujem da me čuješ, vjerujem da ćeš se probuditi i da će sve opet biti onako kako je bilo. Da ćeš se ponovo smijati i svojom snagom osvajati cijeli svijet. Da ćeš me ljubiti kao da nema sutra i grliti kao da me nikada nećeš pustiti. Volio bih da vidiš kako ja tebe ne mogu pustiti. Držim tvoju meku ruku i čekam neki znak, neki trzaj da si u redu. Da me nisi napustila. Probudi se Lissa... Molim te...'

Suza mi je pala niz lice, pa zatim još jedna, pa onda cijeli valovi.

 'Znao sam da me nećeš tako olako napustiti.'-Njegov divan umoran glas me budi iz misli. Okrenula sam glavu prema njemu, a on je na licu nosio osmijeh. Vidjela se i suza na njegovom obrazu. Suza radosnica. 'Volim i ja tebe.'-Rekla sam i on me snažno zagrlio. 'Kako si mi nedostajala...'-Rekao je tiho na moje uho dok sam osjetila stotine trnci po svom tijelu. Dobar je osjećaj ponovo se osjećati živom. Pustio me iz svojeg zagrljaja i stavio je svoje usne na moje.

 'Osjetila sam taj poljubac svaki dan kada si dolazio.'-Rekla sam i sitno sam se nasmijala. Iskra se pojavila u njegovim očima i osmijeh mu nije silazio s lica. 'Stvarno?'-Upitao me. 'Naravno. Tvoje usne ne mogu zaboraviti. Pa čak ni kada ležim u komi.'-Zacrvenio se u obrazima i pogledao me. 'Što?'-Upitala sam ga. 'Ništa samo...Prepao sam se da više nikada neću vidjet te prekrasne oči. Bojao sam se toga...Nemaš pojma koliko.'-Stavila sam mu ruku na usta. 'U redu je. Ovdje sam. Živa sam.'-Nasmijala sam se, a on je spustio pogled na moj krevet. Nešto nije u redu.

  'Liam?'-Upitala sam ga zabrinuto. Podigao je glavu i pogledao me tužno. 'Da?' 'Što nije u redu?'-Upitala sam.

/LIAM'S P.O.V/

Gledala me i čekala odgovore. Nisam joj imao srca reći kako mi je doktor čim smo stigli u bolnicu, rekao kako je izgubila dijete. A bila je presretna što ćemo dobiti bebu.

 'Bojim se da imam loše vijesti za oboje.'-Rekao sam, a ona me je šokirano pogledala. 'Što? Što je bilo? Zar se Louisu nešto dogodilo? Ili dečkima?'-Upitala je zabrinuto. 'Ne Lissa...tebi se dogodilo.'-Pogledala me zbunjeno, pa se nasmijala. 'Znam da imam teške ozljede ali hej...u redu sam.'-Rekla je. 'Ti jesi. I bit ćeš dobro za niti za tjedan dana ali... ali naša beba...'-Zaustavio sam se dok su mi se oči punile suzama kao i njene. 

'Liam...što mi pokušavaš reći?'-Upitala me zabrinuto. 'Ozljede su bile preteške...-Počeo sam. '...I s obzirom na svo obilno krvarenje jednostavno si izgubila dijete.' 'Mo...molim? Izgubila sam dijete?'-Kimnuo sam glavom i počeo plakati kao i ona. Stisnuo sam ju k sebi i snažno zagrlio. 

'Ne mogu vjerovati..'.-Rekla je i još više je briznula u plač stiskajući moju majicu između svojih prstiju dok me grlila. Nije progovorila ni riječ. Samo se čuo njen jecaj. Ovo me slamalo jer znam koliko je bila uzbuđena oko toga da će postati mama kao što sam i ja bio presretan što ću postati tata. I onda kada nam se oboje želja ostvarila dogodi nam se ovakvo nešto. Nepravedno i zlobno.

'Ljubavi...'-Rekao sam tiho. No ništa. Nije se odazivala. 'Lissa...Žao mi je i ne znam kako bi uopće opisao ovaj osjećaj ili tebe pokušao utješiti kad ni samog sebe ne mogu utješiti. Zadesilo nas je ovo kada smo to najmanje očekivali i jednostavno nas pogodilo kao grom iz vedra neba. Ali obećajem ti...postat ćeš majka. I bit će to najljepša beba na cijelom svijetu, a ti ćeš biti najbolja mama ikad viđena.' -Izvukla se iz mog zagrljaja i pogledala me ravno u oči. Obrisala je svoje suzne smeđe oči i sitno se nasmijala. Nisam znao kako bi definirao ovaj osmijeh niti sam mogao dokučiti što će se sljedeće dogoditi. 

'Samo sam htjela da ovo bude naš zaključak na našu ljubavnu priču. Da ova beba bude naš sretan završetak. Da postanemo jedna velika sretna obitelj i da skupa stvaramo uspomene i uslikamo tisuće slika tokom bebinog odrastanja. Da budemo takva vrsta obitelji. Ali očito mi nije suđeno da tako mlada budem mama. Da dam svoje godine za taj sitan osmijeh i malene dječje korake koje lupkaju po parketu.'-Rekla je i spustila je glavu ,a niz obraz joj je pala malena suza. Podigao sam joj glavu, a ona me suznih očiju gledala. 

'Suđeno ti je da budeš mama i da sve to doživiš. Jer znam da si stvorena za tu ulogu mame i da bi to dijete bilo savršeno odgojeno. Samo ti ovo ne smije uništiti snove i želje. Tu sam. I ostvarit ćemo to ZAJEDNO.'-Gledala me i stavila je svoju ruku na moj obraz. 

'Volim te. Nemaš pojma koliko.'-Rekla je, a ja sam ju zagrlio. 'Znam koliko me voliš jer ja tebe volim duplo više od toga. I uvijek budem. U dobru i u zlu.'