95. DIO

58 2 0
                                    


/HARRY'S P.O.V/

Vozeći se prema svojem stanu vrtio sam njene riječi u glavi. Njenu usnu koja je drhtala kada je pričala i njenu suzu koja je stajala na njenom prelijepom licu. Oduvijek sam iz nje izvlačio više boli nego ljubavi koju mi je ona i više nego bila spremna pružati. Običnom dečku koji se bavio glazbom i kojem je život oduvijek bila samo avantura i zabava. Sa svojim plitkim razmišljanjem i svojim umnim igricama izgubio sam osobu koja je zbog mene bila spremna voljeti iako je bila puna ožiljaka i makar je znala da sam bio rizik. Od dana kada je sve počelo ,pa do saznanja o cijeloj onoj glupoj okladi, pa do prstena na njenoj ruci koji nije moj. Koji očito nikada nije bio suđen da krasi njenu meku, nježnu ruku. Malo je reći da mi se srce smrvilo još više nego prije kada mi je to sve rekla. Ali za mene nikada život nije bio bajan, a niti moje srce cijelo. Zato neka njeno napuknuto, liječi on. Meni je vrijeme da se maknem od nje i pustim je da živi onaj život koji je oduvijek sanjala.

Zaustavio sam auto ispred svoje zgrade i ušao unutra. Bacio sam svoj kaput na stolicu koja je stajala kraj otoka usred kuhinje. Otišao sam u dnevnu sobu i sjeo na kauč. Glava mi je bila preplavljena pitanjima. 'Zar je bila u pravu? Zar ja uistinu ne znam značenje ljubavi?'

Iz misli me budi zvono na vratima. Ustao sam sa kauča i otvorio vrata. Na vratima mi je stajao poštar i pružao mi je nekakvu omotnicu. Zahvalio sam se i zatvorio sam vrata. Otvorio sam omotnicu i u trenutku sam osjetio kako mi suze naviru na oči. Upravo sam u rukama držao pozivnicu na njeno vjenčanje koje je za mjesec dana. Svemir ima užasan i podmukao način da se igra sa mojim osjećajima u ovom trenutku boli. 

"Ovom malom ali slatkom pozivnicom vas pozivamo na vjenčanje soon to be Mr.Payne and Mrs. Payne u crkvi Svetog Ante, petak 23.03.2020. u 19 h. Potvrdom na naše brojeve u svrhu vašeg dolaska uljepšat ćete nam ovaj poseban dan još i više. Hvala vam najljepša. Liam Payne i Clarissa Tomilson."

Zatvorio sam pozivnicu i vratio sam ju nazad u omotnicu. Srce mi je tuklo sto na sat i disanje mi se naglo ubrzalo. Bio sam sretan, živčan i sjeban u isto vrijeme. Emocije u meni su se miješale i nisam znao kako bi točno reagirao na to. Na samu tu pomisao kako ću ju gledati ispred oltara sa drugim. Ali možda će biti lakše. Možda će me proći svi ti osjećaji koje imam prema njoj i koje držim u sebi. A ovo vjenčanje mi je veliki poticaj i pomirenje s tim da mi vjerojatno nikada ne bi ni uspjeli. Kako naši stavovi, razmišljanja, karakteri, želje i snovi nisu kompatibilni.

Odložio sam omotnicu na stol i krenuo sam po jaknu. Moram malo razbistriti glavu prije nego odlučim da li ću ići ili se pokazati kukavicom.  

Love Is A GameHikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin