Love Is A Game

75.DIO

/LIAM'S P.O.V/

Koncert je uskoro trebao početi, a ja sam strepio od toga da li je Clarissa dobila moje pismo. Možda je ispalo glupo od mene što sam joj poslao pismo kao da smo u starom vijeku, ali mislio sam da će biti romantično. I kako ga može staviti negdje gdje će ga uvijek moći uzeti u ruke i ponovo pročitati. Pa se nasmiješiti onako slatko dok joj se obrazi polako rumene. Isuse kako je pre slatka takva... Kao malena djevojčica koja po prvi put stoji pokraj dečka koji joj se sviđa. Takva je ona bila kada je stajala pokraj mene. Ili kada sam ju grlio.  Ili ljubio. Uvijek su joj obrazi bili rumeni, a osmijeh prekrasan. Maleni smiješak mi se stvorio na licu. 

'Sretan rođendan Lissa...'-Prošaptao sam. 'Spreman?'-Začuo sam Niallov glas iza sebe. Okrenuo sam se prema njemu. 'I više nego spreman.'-Rekao sam i izašli smo svi na pozornicu.

/CLARISSA'S P.O.V/

Sjedila sam na kauču dok je Cezar sjedio do mene. Gledao me svojim prekrasnim očima i pažljivo je slušao kako otvaram Louisovu omotnicu. Promatrao je svaki moj pokret, pa je slatko zalajao. Valjda je i njega zanimalo što je unutra. Počela sam čitati:

  "Tko bi rekao da ćeš i ti odrasti? Postati ovoliko snažnom i nevjerojatnom ženom kojoj se divim. Kojoj se vjerojatno sve žene svijeta dive. Oduvijek si bila posebna. Uporna. Odlučna, a ponajviše snažna. Nikada u nikome nisam vidio ovoliku snagu kao u tebi. Dižeš se sama kada padaš. Samu sebe tjeraš naprijed i tješiš se da će sutra biti bolje. Da ćeš TI biti bolje. Uvijek jesi. I uvijek se trudiš da bude tako. Sjećam se svake tvoje suze prije 19 godina. Sjećam se svakog tvog osmijeha od tad. Svake svađe. Svake prepirke. Svakih sranja koje smo prošli zajedno. Svega. Jer te su uspomene one za koje živim. I za koje ću još dugo živjeti. Bila si uz mene od kada smo oboje bili djeca, pa do sad. Vidjela si me kako sazrijevam. Vidjela si me kako prvi puta plačem zbog djevojke koja je sada moja žena. Vidjela si me kakav sam kada se posvađam zbog tebe. Sve si vidjela, kao što sam i ja to vidio na tebi. Vidio sam sve tvoje suze koje su ti zločesti ljudi natjerali na obraze. Vidio sam kako rasteš. Kako se smiješ. Čak sam te vidio kako se i tučeš. A bome udaraš kao muško. (Još uvijek osjećam taj udarac.) Ali najvažnije vidio sam te kako se mijenjaš. Od one malene djevojčice koje je sreću vidjela u dugama i jednorozima, pa do djevojke koja se na tuđe ružne riječi samo nasmijala. Koja se nije obzirala na tuđa mišljenja. Koja je pijanim budalama koje su joj za stol slali piće, slala cijelu bocu. Koja je stala u moju obranu kada sam otišao iz Pariza. I ostala uz mene sve do sad. Vidjela si me kako se ženim. Vidjela si kako sam uistinu sretan. Znaš me kako dišem. Znaš kako razmišljam. Znaš sve. A ja znam da nikada nisam bio ponosniji na tebe kao što sam sada u ovom trenutku. I kako ćeš ti uvijek biti moj ponos. Sretan rođendan sis. Voli te tvoj veliki braco.❤"

P.S. Znam koliko jako želiš biti uz nas, pa ti šaljem ulaznicu i avionsku kartu za naš koncert u Australiji. Liam za to nema pojma pa ćeš mu ti doći kao iznenađenje. Također sam i čuo da je njegovo pismo prekrasno.☺❤

Preklopila sam pismo dok mi je suza pala niz lice. Ovo je bilo prekrasno. Nema pojma koliko me ovo potaklo na vraćanje u prošlost. U dane kada se to sve dogodilo. I kada sam mogla rasti uz njega. Rame uz rame. Izvukla sam karte iz omotnice i nasmijala sam se dok mi je srce počelo jače kucati, a u ovom trenutku nisam čula glasove. Kao da su nestali. Uzela sam mobitel u ruke i napisala sam Louisu poruku.

 'Ovo je najljepši mogući poklon Lou. Hvala ti uistinu si najbolji. ❤ Voli te tvoja mala sis.❤'

Obrisala sam suzu koja je pala niz lice i u ruke sam uzela Liamovo pismo. Duboko sam udahnula i srce mi je preskočilo par puta. Ne znam da li je to bio strah ili sreća ili čak oboje. Nisam to znala definirati Otvorila sam polako pismo i još jednom sam duboko udahnula. Počela sam čitati:

"Znam kako ćeš možda misliti da je ovo staromodan način na koji ti se javljam, ali mislio sam da će biti romantično. Jer papir možeš sačuvati i držati ga negdje pored sebe, pa ga čitati iznova i iznova, pa ponovo osjećati te iste emocije svaki puta kada ga pročitaš. One emocije koje osjećaš nakon dugo vremena i koje ne znaš opisati riječima. Ali htio sam da znaš kako ti želim sretan rođendan. Imaš 19 jedino moje... Možda jesi mlađa od mene, ali voliš više nego nas oboje zajedno. I znam kako sada vjerojatno misliš kako to nije moguće, ali ipak jest. Ti si dokaz toga. I uvijek ćeš biti.  Žao mi je što sada nismo zajedno i što ti ne mogu pružiti nevjerojatan rođendan kakav si zaslužila, ali nadoknadit ću ti to. Prije ili kasnije. Jer moje jedino se neće osjećati zanemareno od strane njenog budućeg muža. Želim da znaš kako mislim na tebe u svakom trenutku. Bio to dan ili noć. Bio tu požar ili poplava. U svakom trenutku mogućem. I samo jedva čekam kada ću te ponovo držati u svojem naručju. Onako snažno da mi ne možeš pobjeći. 

Jer...nedostaješ mi Lissa...užasno jako. Nedostaju mi tvoje usne na mojima. Tvoje ruke na mojim obrazima. Tvoj vrući dah na mojem vratu. Tvoj pogled koji mi gleda u dušu. Tvoje tijelo u mojem zagrljaju. Tvoji svileni dodiri na mojoj koži. Sve u vezi tebe mi nedostaje. Ali u redu je...vjerujem da će ovo proći brzo i da ćemo uskoro biti zajedno, a tad ćeš napokon nositi moje prezime. Kao što će tad i naše dijete rasti uz našu veliku ljubav koju ćemo mu pružiti. Zato...volim te jedino moje.☺❤"

Srce mi je kucalo kao ludo dok mi se Cezar mazio o ruku. Toliko suza se sada nakupljalo u meni da nisam znala kada ću se samo rasplakati. Ali znala sam da ako se to dogodi, da će to biti suze radosnice. Jer...vidjet će me i prije nego što je mislio. A onda ćemo oboje biti u redu.