Love Is A Game

63.DIO

/LIAM'S P.O.V/

Clarissa je još uvijek spavala dok sam ja stajao ispred kreveta sa šalicom kave. Spavala je kao anđeo i par puta je nešto slatko izmrmljala. Uskoro su me dva predivna smeđa oka gledala dok je rukom prolazila kroz svoju dugu smeđu kosu koja je prekrila cijeli jastuk.

'Kada si se ti ustao?'-Upitala me uspavano. 'Maloprije. Ne brini. Ne gledam te dugo kako spavaš.' -Nasmijala se nježno i bacila je glavu u jastuk. Mislim da moja spavalica neće tako brzo ustati. Neka, pustit ću ju da spava još malo. 

'Ljubavi idem do trgovine po namirnice za danas'-Rekao sam. 'A ti slobodno ostani u krevetu.' 'Nisam ni planirala ustati. Bar ne još narednih sat vremena.'-Rekla je dok joj je glava bila u jastuku. Na to sam se ja nasmijao i došao sam do nje, ostavio sam jedan poljubac u njenoj kosi na što se ona izmigoljila i nasmijala. Shvatit ću ovo kao trenutak slatkoće. Hodajući sam ispio zadnje kapi kave i šalicu sam odložio na kuhinjski stol. 

'Idem ja ljubavi sada, brzo se vratim.'-Rekao sam. Ona mi je mahnula i poslala zračni poljubac, te je usnama oblikovala 'volim te.' 'I ja tebe.'-Uzvratio sam i izašao sam iz kuće.

/.../

Šetao sam ulicama L.A. kako bi došao do najbliže trgovine u kvartu. Kiša je već polagano počela padati, a ja nisam ponio kišobran. Naravno jer u tom trenutku nisam mislio na ništa osim nje kako slatko spava. Ali tu mi je misao izbila činjenica da sam iz daljine vidio poznatu žensku figuru kako mi se približavala laganim koracima. To su bili lagani koraci koji su uvijek sa sobom nosili samo dramu i probleme. I par tona šminke. Bila je uvijek ljepša bez šminke ali njoj se to nije moglo dokazati. Bila je noćna mora sa nevjerojatnim izgledom. Uskoro se ispred mene pojavila Sophia. Moja bivša zaručnica. Duga smeđa kosa, velike krupne zelene oči, tijelo modela i osmijeh koji je u većini slučajeva bio 'nategnut'. 

'Sophia?!'-Upitao sam. 'Liam?'-Rekla je. 'Zar si to ti?'-Upitala je. 'Jesam naravno. Nema tko drugi biti. Kako to da si ovdje?'-Upitao sam. 'Snimam film ali sam sada napokon ulovila maleni predah za sebe.' 'Znači karijera je u pokretu?'-Upitao sam. 'Više nego ikada. A kako si ti?'-Upitala me. 

'Iskreno... Nikada nisam bio sretniji. Našao sam osobu koja mi znači sve na svijetu.'-Rekao sam nadajući se da će ju to izbaciti iz takta. 'Zar ti ona znači više nego što sam ja?'-E sada je ona mene izbacila iz takta. Nisam znao što da kažem, a da ju ne povrijedim. Jest da mi je slomila srce, ali ja nisam takav da idem ja njoj slamati nešto što je pokvareno davnih dana. I što nikada nije znalo voljeti. 

'Ona mi znači jer je djevojka koju volim, a ne ona koju sam nekada volio.'-Ušutjela je i vjerojatno nije znala što bi rekla. 'Govoriš o njoj i o nama kao da si nas već zabacio u izgubljene uspomene. Kao da nas nikada ni nije bilo.' 'Sophia...prošlo je već 4 godine. Naravno da sam nas zaboravio. Zar si mislila da ću se vječno nadati tvom povratku?!'-Upitao sam ju. 'Ne ali...'-Prekinuo sam ju. 

'Nema tu ali Sophia. Ti i ja smo davnih dana završili. A to sve tvojom greškom. Već si nosila prsten i uskoro si trebala dobiti moje prezime, ali ti si pokupila stvari i otišla.' 'Jer sam se bojala Liame. Bojala sam se svega što slijedi. Bojala sam se gubitka kojeg nisam htjela. I zato me je taj prokleti strah natjerao da odem.'-Rekla je.  'Strah ti za to nije opravdanje. Jer...sve što si uništila, postigla si sama.'-Pogledala me i pokupila se. 

U trenu. U sekundi. Neka. Bježanje joj je oduvijek polazilo rukom.

/SOPHIA'S P.O.V/

Hodala sam brzim korakom do studija dok mi se u glavi vrtio Liam. Vidjeti ga nakon 4 godine, pričati s njim i reći mu što mi stoji na duši svih ovih godina, bilo je nešto najteže. Još je i on pogodio riječi kojih sam se oduvijek bojala. Ali ja ne mislim stati ovdje. Jer znam da ga želim natrag. Bez obzira na sve. Bez obzira na ovu novu djevojku koja ga navodno čini sretnim. Dokazat ću mu da sam pogriješila i da je njegovo mjesto uz mene. Ipak je kraljici oduvijek bilo mjesto pokraj kralja.