Roditelji su joj poginuli pred očima kad je imala pet godina.
Bili su ljudi-vukovi. Odbačena od čopora kad ih je najviše trebala završila je u domu za napuštene djevojčice u gradu iz kojeg dolazi.
~11 godina kasnije!~
Nakon toliko vremena njezin...
Nakon spremanja cijelog stana sjeli smo u dnevni i jeli pričajući.
Nekoliko dana poslje mogu reći da sam se navikla na život sama sa sobom iako nisam u potpunosti sama. Svako jutro osim kad kasnim doručkujem kod svojih. Školujem se. Todo ostavljam u stanu da se ne izgubi oaim ako se ne zadržavam dugo negdje. Ekipa mi stalno dolazi jučer smo imali druženje uz večeru koju smo naručili. Nekad dođu svi nekad jedna osoba tj cure. Evo jedino još Alvaro nije tu prespavao, oke nije ni Filip osim kad smo svi skupa ali mislim da mi pravi društvo nasamo. Tako je bilo do večeras. U školi smo se dogovorili da Alvaro večeras dođe kod mene. Bila sam kod svojih sa Todo pa mi je javio da je slobodan ostatak večeri nakon čega samo se našli i otišli skupa do mene. Nemogu ni opisati kako se osjećam kad hodamo i držimo se za ruke il kad se naslonim na njega. Obožavam taj osjećaj.
Na putu do mene smo uzeli nešto za večeru. Poslje večere smo pogledali film u dnevnom. Kad je završio oboje smo bili malo ukočeni i prošetali smo po stanu da protegnemo noge.
Rekla sam da je najbolje da se spremimo za spavanje pa smo tako učinili. Nakon presvlačenja i ostalog skupa smo u kupaonici prali zube ispred ogledala naslonjeni jedno na drugo. Kad smo završili stavili smo četkice jednu pored druge i Alvaro me primio za ruku pa poveo u sobu.
Ja- "Što si se tako zamislio?"
Alvaro- "Hm? Ma razmišljam o nečemu."
Ja- "O čemu?" Pitala sam i obgrlila ga rukama oko vrata koliko sam mogla. Ipak sam nešto niža od njega haha.
Alvaro- "Ma sad bi ti htjela sve znati." Nasmijao se.
Ja- "Pa ono." Poljubio me a ja sam mu uzvratila pa smo se nastavili ljubiti.
Gurnuo nas je 3 koraka unazad pa sjeo na krevet pozvao me sebi u krilo. Nastavili smo se ljubiti dok nije legnuo i ja pored njega. Prebacio je moju desnu nogu preko sebe pa smo se tako mazili i ljubili. Nisam glupa znam gdje to sve vodi.
Ja- "Čekaj. Moram ti nešto reći." Prekinula sam nas.
Alvaro- "Što je bilo?"
Ja- "Nisam spremna na ovo."
Alvaro- "Zašto?"
Ja- "Nisam to nikad radila." Najneugodnija rečenica ikad. Jedva sam je izgovorila.
Alvaro- "U redu je slatkice. Ako ne želiš nećemo. Ali obećajem da ću biti nježan prema tebi. Danas i uvijek, u bilo kojoj situaciji."
Stvarno je bio nježan. Nekoliko dana poslje svi smo išli u lijepo selo van grada gdje smo iznajmili dvije drvene kuće same na tom brijegu. Obožqvqm ovakve avanture, toliko smo se zabavili i izgubili u vremenu da smo ostali dan duže i jedva se vratili u grad. Lutanje po šumi i prirodi, neprospavane noći, gledanje zvijezda sa livade i čekanje jutra. Zabavili smo se, čak smo vani ispred kuća spavali. Iznjeli smo madrace i uživali.
Par tjedana kasnije
Ja- " Sve je bilo oke dok nije Arči poginuo. Pao je u depresiju, nismo ga vidjeli 2 tjedna."
Nitra- "Da, nije izlazio iz kuće. Jedva je i iz sobe izlazio."
Toni- "Nisam znala da je imao psa."
Nitra- "Ti si došla poslje."
Belit- "Ma daj, ne mogu vjerovati da bi imao curu za koju nam nije rekao."
Leyla- "Zašto ne, uvijek je nestajao i imao nekog drugog posla."
Belit- "Da al ipak, to je Alvaro. Skupa smo trčali po gradu za drugim vukovima."
Ja- "Želim vas upoznati i poznavati. On je vjerovao da sam više vuk nego što mislim."
Toni- "Hah, nisi ti vuk."
Leyla- "Toni." Prekorila ju je pogledom.
Nitra- "Ne znam što da mislim. Trebam vremena za sve." Stajala sam i samo gledala u nju.
Leyla- "Moramo ići." Kimnuli su i počeli ustajati pa otišli bez riječi a ja sam kao budala ostala stajati tamo.
Na kraju sam se pokupila i otišla kući pa se opet zatvorila u stan koj je iako je ovdje Todo, prazan i tužan. Zvonio mi je mobitel, kao uvijek svi osim jedinog poziva kojeg želim dobiti. Sat vremena kasnije netko se objesio na zvono na ulaznim vratima pa sam ih otvorila. Bila je to Sara.
Sara- "Ne mogu vjerovati opet si se zatvorila."
Ja- "Bok i tebi." Pozdravile smo se zagrljajem i ušla je u stan.
Sara- "Došla sam prošetati Todo." Kimnula sam i legla na kauč.
Ja- "Slobodno."
Sara- "Daj trgni se, do kad ćeš biti zatvorena ovdje?"
Ja- "Bila sam danas kod njegove sestre i njezinih prijatelja."
Sara- "Ozbiljno?"
Ja- "Da, ali kad sam im sve ispričala otišli su bez riječi. Osjećala sam se kao budala." Zaplakala sam a ona me tješila.
Prošetala je Todo kao uvijek i vratila se ovdje pa me nastavila tješiti.
Nitra Pov.
Napokon sam došla kući. Bila sam umorna, tata je spavao u dnevnom pa ga nisam budila. Presvukla sam se i krenula u krevet ali su mi oči ostale na vratima Alvarove sobe u kojoj nisam bila od kad ga nema. Ušla sam unutra. Sve je ostalo isto samo njega nema. Ljudi odu i sve ostane, pomislila sam. Počela sam gledati po sobi i pomalo sve dirati a malo kasnije sam stvarno počela kopati i pronašla njezinu sliku, ne jednu nego tri. Pjesmu koju je pisao vjerojatno isto za nju. Slike drugih ljudi i njih, vjerojatno su to ti njegovi drugi prijatelji.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Još je u ormaru imao stvari od Arčia. Sad su skupa tamo negdje gore, zaplakala sam i brzo sve vratila pa izašla iz sobe plačući i legla na svoj krevet. U suzama sam zaspala.
Ujutro sam vidjela videe sa koncerta na kojem je Toni bila sam Markom. Izgleda kao da su se zabavili i zbližavaju se ali meni nije do ljubavi. Mislila sam da danas neću ići na nastavu ali ipak jesam. Uzela sam te njihove slike i pjesmu i došla na nastavu pa tražila Voot uokolo. Ekipa je mislila da sam poludjela. Nisam je mogla naći ali sam vidjela curu sa slike koju sam držala u ruci pa sam joj prišla.
