Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Čovjek u tijelu vuka✅

Pričekali smo tamo da naprave naruđbu pa uzeli i vratili se na jezero. Usput smo prošli mjestom koje mi se svidjelo. Nije kao gradovi u kojima sam živjela. Mjesto je malo, obiteljske kuće, mir.

Ja- "Nadam se da je ovako lijepo i u tvom gradu."

Alvaro- "Ne. Još je lijepše." Rekao je ponosno.

Ja- "Mogli bi ovdje sjesti."

Alvaro- "Ne, ajmo tamo odakle smo otišli. Želim da prošećemo oko cijelog jezera. Da vidiš sa druge strane ovo gdje smo sad."

Ja- "Dobro može."

Alvaro- "I daj da se slikamo." Izvadio je mobitel i odmah počeo raditi selfije pa nisam mogla odbiti. Bio je kao pravi paparazzo.

Ja- "Lijepo je ovdje." Gledali smo u jezero i jeli.

Alvaro- "Imao sam osjećaj da će ti se svidjeti."

Ja- "Volim ovakva mjesta i prirodu."

Alvaro- "Primjetio sam. Trebali bi ići na planinarenje neko."

Ja- "Ja sam za."

Alvaro- "Bi li došla jednom u budućnosti prespavati kod mene?" Malo sam razmislila pa odgovorila.

Ja- "Da, nevidim zašto ne."

Alvaro- "Dogovoreno. Godina sam tu. Pokazat ću ti cijeli grad." Nasmijala sam se.

Ja- "Moj vodić." Kimnuo je.

Došli smo do lijepog mjesta uz jezero gdje je bilo drvo kao da je čekalo da netko na njega sjedne. Sjeli smo, jeli i pričali.

Ja- "Haha, pojest ću brže od tebe."

Alvaro- "Ti si kriva. Dekoncentriraš me. Nemogu prestati gledati koliko si mi slatka dok jedeš." Zacrvenila sam se.

Ja- "Hvala."

Kad smo oboje pojeli je stavio glavu na moje krilo a ja sam ga češkala po kosi. Skoro je zaspao pa je sjeo do mene. Ubrzo smo odlučili ići dalje. Povukao me na noge i sa rukom u ruci smo nastavili šetati oko jezera. Sad više nije bilo nikoga osim nas.

Alvaro- "Lijepo mi je sa tobom. Ne samo danas nego uvijek. Kad si ti tu, dan mi poljepšaš."

Ja- "Drago mi je."

Alvaro- "Zato ti moram reći jednu tajnu. Ali mi moraš obećati i zakunuti se da nećeš nikome reći."

Ja- "Dobro." Koliko velika ta tajna može biti? Primio me za obe ruke i stao ispred mene pa me pogledao u oči.

Alvaro- "Vuk sam. Ali za ozbiljno. Mogu se pretvoriti u vuka."

Ja- "Oke?" Nije mi baš jasno što je rekao.

Alvaro- "Ozbiljan sam. Postoji nas na tisuće već tisućama godina. Živimo u čoporima i među normalnim ljudima jer bi nas istrijebili."

Ja- "Čekaj ti si ozbiljan?"

Alvaro- "Pokazat ću ti ali nemoj se uplašiti."