Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Zabrana✔️✅

Pozdravila me i otrčala pretvorivši se u vučicu. Nije mi odgovorila na pitanje gdje će, imao sam loš predosjećaj i otišao kao vuk za njom.

Nakon dosta trčanja po gradu naslonila se na jedno drvo i gledala prema Glazbenoj školi. Pitao sam ju što izvodi a ona se naljutila jer sam ju pratio.
Rekla je da u ovu školu idu Belit i Leyla, njezini najbolji prijatelji. Belit je išao a sada radi kao asistent profesoru instrumenata koj ih uči svirati. A Leyla je učenica druge godine kao što je ona bila u Huelvi. Imala je stipendiju.

Rekla je da kao vuk izgledam glupo. Odmah me prokomentirala da sam nizak i tanak, ostali vukovi su veliki i snažni a ja izgledam kao mješanac, zubi su mi premali, nemam kondicije itd itd.

Rekao sam joj da se moj otac strogo protivi pjevanju, plesanju i sviranju. Voli jedino operu što znači da ovo više nije mjesto za nju na što se naljutila.

Nakon što sam joj to rekao bjesno me pogledala i rekla da ide doma. Do kuće nismo progovorili ni riječ. Ja sam hodao lijevom stranom a ona desnom tako da sam ju gledao i htio cijelim putem nešto reći ali nisam znao što ni kako.

U kuću je ona ušla prva a u dnevnom boravku su se svi skupili i družili, mi to često radimo.

Tata- "Gdje ste bili?"

Toni- "Zašto se nemogu baviti glazbom kao moja majka?"

Tata- "To je trošenje vremena."

Toni- "Kako to možeš reći?"

Tata- "U ovoj kući slušaš moja pravila! Poslije radi što želiš!"

Toni- "Ne brini, nisam ušla tamo. Ipak si dobro naučio sina da bude isti ti."

Rekla je mrtvo hladno, pogledala me pa otišla na kat zalupivši vratima od sobe.
Tata me ponovno pozvao u svoju radnu sobu. Nisam htio tamo otići ali morao sam otac mi je.

Tata- "Zatvori vrata."

Ja- "Rađe ne."

Tata- "Nebudi bezobrazan!" Zaderao se.

Ja- "Zatvorio sam, zašto si me zvao?"

Tata- "Još joj ništa nisi rekao."

Ja- "Kako znaš?"

Tata- "Molim te ne pravi me budalom!"

Ja- "Nemogu joj to još reći!"

Tata- "Dosta mi je zovem tvoju sestru!"

Ja- "Tata stani!"

U to je pustio snimku sa svog laptopa. Odmah sam prepoznao Noelov glas iako je gdje god on bio puhao vjetar i slabo se čulo.

"Krenuo sam, za 30 dana biti ću u Sydneyu! Za 31 dan biti ću vam pred vratima, ni anđeli sa neba, vas neće spasiti!"

Ja- "On je lud! Trebamo otići, promjeniti kuću..."

Tata- "Jesi li lud?! Ovu kuću platio je moj pradjed. Obiteljsko je nasljeđe!"

Ja- "Tata opasan je..."

Tata- "Misliš da ja to neznam! Slušaj me; zadnji put ti kažem, samo ga ona može zaustaviti."

Ja- "Treba mi vremena. Da mi vjeruje da se povežemo, da znam da neće otići."

Tata- "Imaš 10 dana. Za 10 dana ću te zvati opet. Ako nisi ništa napravio..."

Ja- "Sve mi je jasno."

Rekao sam, ustao i otišao. Znam da ga je to naljutilo ali mi se činilo ispravnim. Izgleda kao da uzimam stvari u svoje ruke.

Toni Pov.

Ponovno sam se sjetila roditelja;
zašto ste me napustili k vragu!
Bacila sam jastuk u drugi kut sobe i legla na krevet. Dugo sam plakala. Najgore je što me boli proljevanje suza, ali nemoguće je prestati. Dio mene fali i nikako da popunim tu prazninu nešto u mom životu nedostaje nemogu pronaći svoj mir i zatvoriti tu priču jednom zauvijek. Ahhh...

Kad sam napokon prestala plakati zalazilo je sunce. Zvali su me na večeru, ali nisam reagirala, nemogu jesti za istim stolom za kojim su oni. Dok su svi bili u blagavaonici otišla sam u dvorište. Htjela sam uhvatiti malo zraka.

Vidjela sam mačku kako u zubima nosi dva mala mačića dok treći pokušava ići za njom ali bezuspješno.
Utrčala sam u kuću i ušla u blagovaonicu. To mi je potaknulo emocije.

Ja- "Zašto sam ovdje?"

Pitala sam mrtvo hladno gledajući Zumbu. Svi su prestali jesti, pogledom sam prošla preko osoba u blgavaonici, ali nitko me nije mogao pogledati u oči pa sam nastavila govoriti.

Ja- "Odvojena sam od onoga što volim, ali nije bitno da mi kažete zašto."

Zumba- "Zaslužila si ovo..."

Ja- "Znam da to nije prava istina! Ono pismo nije pravo!"

Zumba- "Pravo je."

Ja- "Trebala sam postati punoljetna i preboljeti na isti način kao sve ove godine. To što ste me sad uzeli mi ne pomaže!"

Skoro sam se raspala tamo pred njima koji me nisu mogli ni pogledati. Pogledavali su jedni druge, ali nitko ništa.

Okrznula sam se o Markov stolac dok sam izlazila iz prostorije i otrčala van. Mark je htio da stanem ali nisam. Nisam glupa, da su me htjeli naći prvo bi tražili u rodnom gradu valjda.

Vozila sam se motorom po velikim prometnicama u gradu. Tako dok sam se vozila vidjela sam neko jezero i sišla sa ceste pa se odvezla tamo. Legla sam uz jezero i noge umočila u vodu pa sa poda gledala u nebo koje se punilo zvijezdama. Još su ptice lagano pjevale.

Ležala sam tako neko vrijeme i pitala se zašto se sve ovo događa.

Postala sam umorna. Jučer sam tulumarila do dva, probudila se u šest. Nisam baš nešto puno spavala zadnjih dana. Legla sam na travu i gledala zvijezde dok sam čekala da zaspim. Ne želim ići u kuću, vidjeti Marka koj će htjeti pričati.

Mot Pov.
~Oko dva u noći~

Joj, kako ga mrzim! Tako voli izazivati nevolje, a zna da ga mogu smrviti. Triput sam jači od predvodnika njihova čopora. Njihov čopor je jači od našeg samo zato što smo mi prije par godina doživjeli tragediju i nemamo toliko novaca kao oni. Čekaj, zašto je ovdje usred šume motor?

Došao sam na čistinu kod motora i nešto ispred njega vidio djevojku kako leži na travi.

Polako i oprezno sam joj prilazio, možda je mrtva. Jednom sam napravio krug oko nje, a onda sjeo pored nje. Nije bila mrtva, spavala je. Ne poznajem ju i nije iz našeg čopora. Vjerojatno je obična djevojka tko zna zašto je sama usred šume.