Roditelji su joj poginuli pred očima kad je imala pet godina.
Bili su ljudi-vukovi. Odbačena od čopora kad ih je najviše trebala završila je u domu za napuštene djevojčice u gradu iz kojeg dolazi.
~11 godina kasnije!~
Nakon toliko vremena njezin...
Sa tatom sam se pozdravila prije nego li je otišao na posao. Došla sam na mjesto gdje sam rekla ekipi da dođu. U park u blizini škole.
“Što će ti te torbe?” Pitala me zbunjeno Toni.
“Žao mi je, probala sam ali ne mogu podnijeti sve što se dogodilo u zadnje vrijeme. Zato sam odlučila otići.”
“Molim?”
“Kamo ćeš jesi poludjela?”
“U Huelvu. Biti ću u našoj kući.”
“Pa svi idemo u ponedjeljak.”
“Ne želim s vama. Želim ići sama. Naspavati se, oporaviti se od sveg.”
“Ostavljaš nas?” Pitala me Nitra. Zaklopila sam oči što je bio potvrdni odgovor te su mi potekle dvije suze.
“Oprostite mi. Stvarno ne mogu, moram biti sama sa sobom.”
“Sve možemo zajedno riješiti.”
“Ne Toni, moram biti sama.” Zagrlile smo se. “Možemo pričati?” Pitala sam Belita, kimnuo je pa smo otišli tamo gdje nas nisu mogli ćuti.
“Nedam ti da odeš.”
“To je moja odluka. Moram biti sama sa svojim mislima i oporaviti se. Ne mogu biti tu sa vama i ići u korak sa novim problemima koje imamo. Kad neznam gdje sam, osjećam se kao da sam bolesna, kao da nešto sa mnom ne valja.”
“Nije ni čudo. Imamo razumijevanja koliko god ga trebaš. Uz tebe smo, uvijek bili i bit ćemo.”
“Ja ne želim biti sama sa sobom. A ni sa vama. Shvati previše mi je. Sve ovo.”
“Nikad nisi pucala od problema. Što se u tebi promijenilo?”
“Više ne znam tko sam.”
“Ista osoba koja si bila samo tužnija.”
“Više ne.” Oči su nam se srele u dugom pogledu. Onda sam ga presjekla i nastavila.”Želim da nam svima bude bolje. Ne da vučete za sobom osobu koja ne može držati korak sa vama. Ja sam ostala mislima u onoj noći a vi koliko god vam je teško pokušavate naprijed.”
“Nećemo bez tebe. Makar otišla i nikad se ne vratila. Mi smo ekipa sjećaš se? Jedina prava obitelj koju imamo.” 2 suze su mi kliznule niz obraze.
“Želim da prekinemo.”
“Što?” Bio je u šoku.
“Oprosti. Ne osjećam se isto kao prije.” Zaplakala sam a i njemu su suze navirivale, ali ih je htio sakriti od mene.
“Izgubila si osjećaje?” Pitao je nakon kratke šutnje.
“Da.”
“Ja nisam.”
“Belit. Nemožeš bit u vezi sa nekim ko to ne želi.”
“Znam. Neću te siliti, samo reci zašto.”
“Nešto se u meni promijenilo ne znam ni ja.”
“Ne Vjerujem da se osjećaji tako brzo promijeniti. Nešto nije bilo u redu prije.”
“Oprosti zbog svega.” Rekla sam i zaobišla ga pa hodala prema ekipi. Do tamo sam rukama obrisala suze.
Lukas je u naručju držao mog malog Kovua.
“Ne Mogu brinuti o sebi kamoli o njemu.” Prišla sam i mazila ga dok ga je Lukas držao.
“Nemožeš ga ostaviti.”
“Nebi mogao živjeti bez tebe.”
“Ne mogu brinuti o njemu. Vas poznaje, znam da će biti dobro s vama.”
“Nemožeš tako.”
“Razumi me.” Onda sam se obratila Kovuu.”
“Čuvaj se ljubavi moja mala. Volim te najviše na svijetu, nemoj me zaboraviti. Već mi fališ srećo moja mala. Njega mi je najteže ostaviti.” Njima sam rekla zadnju rečenicu.
Sve sam ih pogledala osim Belita koj mi je bio iza leđa. Zadnje sam pogledala Kovua i otišla.
Belit pov.
“Ne mogu vjerovati.” Rekla je Toni i sjela na pod pa zaplakala. Pričekao sam da Leyla ode.
“Ostavila me.” Pobjeglo mi je nekoliko suza.
“Što?!” Zaderala se Toni koja je bila uz nas od kad se znamo.
Sjeo sam pored nje pa smo se zagrlili. Plakali smo oboje. One su kao sestre ali znam da je plakala zbog mene više nego zbog sebe.
“Što ćemo sa motorom?” Pitala je Nitra.
“Razbit ću ga!” Povikala je Toni i ustala.
“Ništa ti nećeš razbijati.” Odgovorio je Lukas.
“Kako nas može sad ostaviti?! Trebamo se vratiti doma, nisam radila zbog one djece, Nitra je trudna, Rene je jučer umro. Belit se strgao da joj pomogne da se oporavi, nije samo njoj teško!” Znam da je govorila jer je slomljena ne jer je tako mislila. “Tako je sebična.”
“Rekla je da mi nastavljamo naše živote dalje a ona ne može zbog tog što joj se dogodilo i da joj je previše svega. Da se ne može posvetiti našim ostalim problemima i nastaviti dalje nego da mora prvo riješiti to sa sobom.”
“Sebična je. Nitra umire za Alvarom pa nije otišla sa ocem. Ostala je s nama.”
“Ostala sam jer sam morala. A i zbog vas, ne mogu vas napustiti kad ste mi vi jedina obitelj.”
“Što je rekla o tebi?”
“Da su joj nestali osjećaji nakon onog.”
Navečer
Došao sam kući, nahranio Kovua i odmah legao. Zalutao sam u svojim mislima i čuo njega kako cvili. Bio je pored mog kreveta i gledao me. Previše je mali da bi se mogao popeti pa sam ga dignuo na krevet a pored njega stavio kofer da se može popesti sam.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
“Di je tvoja mama ljubavi? Čekaš ju?” Pričao sam sa njim i mazio ga a on je legao pored mene.
Sve je bilo u redu. Razmišljao sam o svemu i suzdržavao se od suza. Osjećam se kao da nikad više neću biti sretan. Ubrzo sam ugasio svjetlo. Mrak u sobi kao da me gušio. Ovdje nema prozora da mi dolazi kakvo svjetlo izvana. Iako je Kovu tu osjećao sam samoću a jedino gore od samoće je to što je sa njom otišao veliki dio mene. Plakao sam. Umjesto mraka davile su me suze a srce boljelo. Pomislio sam… bože brani je od zla. Gdje god bila. Sa kim god završila.
… Upoznali smo se kad je imala 12 a ja 15. Zezala se sa Toni u novoj školi u koju su tek došle jer su bile malo problematične govorili su. Zapravo su jako voljele raditi probleme i imale jebenu sreću što su Leylini roditelji bili dobri i upisivali je u škole u koje su iz doma slali Toni. Škola je bila dobra, nije bilo bogatijih i siromašnijih, nisu se radile razlike zbog porijekla ili mjesta odakle dolazimo ali one su se svejedno uspjele isticati …
