Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Uši su htjele samo te riječi✅

Mark- "Ajde za 10 minuta. Da te još malo gledam dok ti gledaš grad." Nasmiješila sam se stidljivo.

Kratko smo tako bili u ugodnoj tišini pa sam pronašla novu temu.

Ja- "Što si planirao upisati poslje ove škole?"

Mark- "Planirao sam ići na sveučilište u smjeru medicine i da se poslje studija specijaliziram za dječjeg kirurga."

Ja- "Wau, to je odlično. Kako to?"

Mark- "Znam da naše sveučilište nudi svašta. Odlične smjerove, profesore i obrazovanje ali sam oduvijek volio djecu i znam da se djeca rađaju dobra a zlo nije urođeno. Razumiješ li?"

Ja- "Od prilike."

Mark- "Uglavnom djeca su dobra i bio bi sretan liječeći ih bez obzira na materijalni status."

Ja- "To je jako lijepo ali nije li to težak posao?"

Mark- "Ja ali ne nosim posao kući zar ne osim toga čekaju me veće stvari u čoporu."

Ja- "Da, vjerojatno."

Mark- "Što ti planiraš kad završiš svoju glazbenu školu?"

Ja- "Ne zove se tako ali dobro. Ne planiram se time baviti."

Mark- "Zašto ne?"

Ja- "Ne vidim se u tome. Zapravo ne vidim se u ničemu. Najviše volim spašavati ljude na plaži ali za to ne postoji škola."

Mark- "Ne možeš to raditi do kraja života."

Ja- "Znam, u jednom trenu ću postati pre stara. Možda bi onda otvorila svoj kafić na plaži negdje u Španjolskoj."

Mark- "Ne želiš studirati?"

Ja- "Želim ali ne znam što a i nisam zainteresirana za traganje."

Mark- "Razumijem. Dobro ima vremena do tad." Kimnula sam.

Ja- "Idemo?"

Mark- "Može."

Otišli smo do motora i odvezla sam nas na plažu. Po njoj smo prošetali. Prokomentirala sam kako dugo nismo bili ovdje od kad je došao po mene poslje posla i onda se sjetila kako nije jedini ko je to učinio ali to nisam spomenula. Složili smo se da je večer lijepa kao tada i nastavili hodati. Oboje smo se izuli i bosi hodali po pijesku.

Vraćajući se prema motoru sam ga pitala može li se sam vratiti a da ja još malo prošetam. Rekla sam da moram malo razmisliti o nečemu sama. Bez problema me poslušao.
Bosa sam hodala po pijesku razmišljajući. Sad sam ovdje sa njim a stalno mi se u misli prikradu trenuci sa osobom koju bi trebala prekrižiti. Motom. Znam da ako želim nastaviti, postići ono što je Lukas nakon mene. Da nekog gledam onim zaljubljenim iskrenim pogledom moram prekrižiti ono što me u tome spriječava. Propale pokušaje moram zaboraviti i dopustiti sebi da zavolim nekog kome je stalo. Ne želim reći da me Mark voli, pre rano je za to ali znam da mu je do mene iskreno stalo. Osjećam to kao vuk i osjećam da pripadamo jedno drugome. Još smo mladi za vučju povezanost koja traje vječno ali osjećam da bi to moglo biti to jednom u budućnosti. Leyla mi je pričala o tom osjećaju. Ona i Belit imaju tu sreću da od kad se poznaju znaju da su suđeni jedno drugom, osjećaju to. Sad i ja to počinjem osjećati.

Vratila sam se kod motora i Marka kad sam se pomirila sa svojim mislima.

Ja- "Vrijeme je da idemo kući."

Mark- "Volim te." Rekao je to mirno i tiho i privukao me sebi u zagrljaj. Zagrljaj sam mu uzvratila osjećajući se sigurno. Osjetila sam kako mi srce jako lupa i htjela sam zaspati na njegovom ramenu. Kao da su moje uši samo to željele čuti kako bi mi misli bile na miru.

Ništa nisam odgovorila pa smo izašli iz zagrljaja i otišli kući. Zadnje što sam rekla je da sam umorna pa me poslao na spavanje. Ležala sam na krevetu i neko vrijeme razmišljala o njemu i kako bi htjela leći na njegovo rame da skupa spavamo.

Ujutro

Probudio me mobitel, Nitra me zamolila da idem sa njom u njihovu kuću dok radnici iznesu stvari. Lukas ne može jer drži trening. Nije mi palo na pamet da odbijem. Spremila sam se i otišla po nju.

Nitra- "Zašto si ti tako sretna?" Pitala me ispred kuće.

Ja- "Pa eto."

Nitra- "Sad moraš reći."

Ja- "Imala sam dejt sa Markom jučer."

Nitra- "Zbog toga si toliko sretna?"

Ja- "Da."

Nitra- "Mora da je bilo dobro." Samo sam kimnula.

Ubrzo su došli radnici po stvari a mi smo sjedile ispred kuće i pričale dok nisu završili. Brzo su završili pa sam odlučila otići raditi, bolje to nego da sam kod kuće. Nema veze što sad nemam majcu za posao, nigdje neću stići ako ću je sad ići obući kad sam već u gradu. Odvezla sam Nitru kući i otišla raditi. Dugo sam radila, skoro 12 sati.

Kad sam napokon odlučila da mi je dosta jedva sam se i sa motorom vratila u onu kuću koliko sam bila umorna i nije mi se dalo.

Parkirala sam i dovukla se do sobe pa se odmah bacila na krevet još obučena sa kacigom u rukama. Odmah je u taj tren pokucao Mark.

Sjeo je na krevet do mene i natjerao me da se spremim za spavanje da ne zaspem ovako. Kad sam se vratila iz kupaonice namještao mi je krevet. Gledala sam ga sa vrata dok me nije primijetio. Bilo mu je neugodno ali je to sakrio osmjehom.
Sjela sam na rub kreveta pa je nekako spontano sjeo preko puta mene. Pričali smo dok nisam počela zijevati. Onda smo legli jedno pored drugog tako da se gledamo iako sam malo niža od njega. Cijelo vrijeme smo polako pričali o svačemu.

Mark- "Voliš boks gdje ima krvi a ne voliš horore?"

Ja- "Pa da, tamo nema ništa strašno."

Mark- "Nema ni u hororima. Sve je lažno i gluma."

Ja- "Da ali izazivaju nelagodu i strah."

Mark- "Joj dobro. Jesi li probala pogledati neki?"

Ja- "Ne i ne želim. Što hoćeš. Ti ne voliš motore."

Mark- "To nije isto. Motori su opasni a horori su doslovno filmovi."

Ja- "Pa nisi nikad probao voziti."

Mark- "Haha okej vraćaš mi istom mjerom."

Ja- "Oprosti ali moram." Nasmijala sam se.

Mark- "U redu. Počeo sam polagati za auto neznam dali sam ti rekao."

Ja- "Nisi."

Mark- "Moći ću te voziti."