Roditelji su joj poginuli pred očima kad je imala pet godina.
Bili su ljudi-vukovi. Odbačena od čopora kad ih je najviše trebala završila je u domu za napuštene djevojčice u gradu iz kojeg dolazi.
~11 godina kasnije!~
Nakon toliko vremena njezin...
"Rekao sam ti da je opasan a ja ne želim da ti se išta dogodi."
"Mark."
"Nema Mark. Pusti me da brinem o tome, znam što radim. Ti si moja vučica moram te zaštititi." Približio sam joj se i uzeo ju u zagrljaj.
"Bio si negdje vani?"
"Da, išao sam posjetiti Renea i uzeo tebi jednu sitnicu."
"Nisi trebao."
"Znam da nisam, gdje si bila? Nisi se ni javila."
"Malo smo se vozili, nisi vidio da nema motora?"
"Nije mi to palo na pamet. Drugi put se javi."
"Znaš da nemam mobitel. Još uvijek nisam išla uzeti neki."
"Zato sam ti uzeo ovo." Iz vrećice sam izvadio mobitel još zapakiran u kutiji i pružio joj.
"Mobitel?"
"Da. Sad mi se možeš javiti kad odlutaš."
"Puno ti hvala ali ne mogu ga uzeti."
"Zašto ne?"
"Jer je preskupo za mene. Nisi trebao trošiti, ići ću sutra/prekosutra kupiti sebi neki."
"Pa ovaj je bolji od bilo kojeg koj bi uzela."
"Znam ali jednostavno je previše za mene. Hvala ti puno ali neću ga uzeti."
"Molim te. Samo za tebe sam ga izabrao."
"Hvala što si mislio ne mene ali neću ga zadržati." Poljubila me i otišla u kupaonicu.
Razočarao sam se ali razumijem ju. Spremio sam ga i otišao u sobu.
Stavio sam vrećicu na krevet i čuo paljenje motora pa izašao na terasu i vidio Noela kako odlazi. Laknulo mi je.
Spustio sam se sa kata i otišao kod tate u ured.
"Što je htio?"
"Isto što svaki put."
"Što si mu rekao?"
"Tražim neki papir u koje su domove poslani. Kupujem nam vrijeme."
"Je li povjerovao?"
"Bolje je pitanje kada ćeš joj reći za njega?"
"Reći ću joj."
"Kad?!" Zaderao se.
"Stišaj se čut će te."
"Trebao si joj već reći. Stalno dolazi ne mogu ga više gledati ni zadržavati."
"Reći ću joj za tjedan dana."
"Mogao si to već napraviti."
"Čekao sam da mi vjeruje."
"Skoro su se danas upoznali. Može doći bilo kad. Što ako dođe kad je sama?"
"Više neće biti sama." Rekao sam ponosno.
"Moramo smisliti što ćemo nakon što joj kažeš."
"Ne brini se, riješiti ćemo i njega i nju." Rekao sam ponosno i otišao iz ureda. Nisam mogao vjerovati što sam rekao jer mi je stalo do nje a u isto vrijeme sam bio ponosan jer sam ocu pokazao da razmišljam kao vođa. Jedino to želim.
Otišao sam u kuhinju. Mama i teta su nešto radile i pričale a ja sam natočio malo kave i sjeo pa gledao kroz prozor izgubljen u svojim mislima pa ih nisam slušao.
Razmišljao sam o tome kako da joj to kažem pa pomislio što će se dogoditi kad sazna ovo što moj otac želi da joj kažem. Poznajem ju i sigurno će ga htjeti napasti. Ali što će biti kad dobijemo od nje što želimo? O tome nismo pričali. Ona misli da će ići u Španjolsku ovo ljeto. Naglo sam ustao zbog čega su se mama i teta malo uplašile i otišao u ured.
"Što će biti kad dobijemo što želimo od nje?" Pitao sam oca.
"Hajde malo razmišljaj. Riješiti ćemo je se."
"Vratiti ćeš ju u Španjolsku?"
"Ne, mislio sam da je pošaljemo u dom u Ameriku. U neki mali grad koji nije povezan sa ostatkom svijeta."
"Što ako se vrati? Kao on?"
"Onda ćemo je se morati riješiti na teži način." Zabrinuo me njegov pogled.
"A da ju vratimo u Huelvu? Kažemo da nam je žao, uzmemo joj neku kuću i prepišemo."
"To je previše posla."
"Barem joj možemo zamazati oči i potruditi se da se više ne vrati."
"U pravu si. Ponosam sam na tvoje ideje, napokon doprinosiš tamo gdje želim." Osjećao sam se sretno.
"Ali to znači da mora živjeti sa nama dok ne napuni 18 godina."
"To je još samo godinu dana."
"Dogovoriti ćemo se još. Prije nego li joj kažeš ćemo još jednom o svemu pričati." Kimnuo sam i izašao.
Otišao sam u sobu i vidio da se Toni negdje sprema. Pitao sam ju gdje će pa je rekla da me nije pronašla, ide sa prijateljima na večeru pa želi da i ja idem.
Bilo mi je drago što me pozvala.
U 7 smo bili tamo. Ostavila me pred ulazom u Talijanski restoran i otišla po neku prijateljicu.
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Pronašao sam njihov stol tamo su bili Lukas i Nitra. Pozdravio sam ih a Lukas me čudno gledao. Dodao sam da me Toni pozvala. Uskoro su svi došli. Leyla je izgledala jako loše.
Opustili smo se uz aperitiv pa naručili. Nisam puno pričao, nitko me ništa nije pitao, kao da nisam tamo ali uredu, znam da je njoj bitno da sam tu i da je sretna. Kako nisam puno pričao odlutao sam u svojim mislima.
Znam da moramo što prije riješiti problem sa Noelom ali ne želim ju izgubiti. Mom ocu nije cilj da Toni ostane sa nama ali meni je. Ako joj kupimo kuću u Španjolskoj znati će da nam je žao i da ja imam prste u tome pa ću joj biti još draži. Znati će da će moći otići sa 18 a ovako će do tad morati ostati kod nas što meni znači. Ovu ideju sam dobio onda kad sam bio u uredu, nisam o tome razmišljao ranije a ideja je dobra. Isplatiti će se i mom ocu i meni a i njoj na kraju. To mi je još godinu dana s njom.
Čak mi nije smetao glupi restoran u koj nikad ne bi otišao da nisam sa njom ovdje. Poslije smo krenuli prema motorima. Ona nije popila ali Nitra, Belit i Leyla su teturali.
"Je li to Alvarov motor?" Pitala je Toni.
"Je, ali mislim da ću ga dati Voot."
"Položiti će?"
"Mislim ju nagovoriti." Nisam htio pitati tko je to.
Sjeli smo na motore i krenuli. Ubrzo sam shvatio da ne idemo doma.
Toni Pov.
Izašli smo iz restorana i krenuli prema motorima. Mark me primio za ruku i vidio da mi je tenisica odvezana pa ju je išao zavezati tamo pred cijelom mojom ekipom.
