Roditelji su joj poginuli pred očima kad je imala pet godina.
Bili su ljudi-vukovi. Odbačena od čopora kad ih je najviše trebala završila je u domu za napuštene djevojčice u gradu iz kojeg dolazi.
~11 godina kasnije!~
Nakon toliko vremena njezin...
Belit je htio otići Leyli koja mora znati ali je Lukas nakon što je saznao odjurio iz stana.
A ja nisam mogla ostati sama sa njih dvije i njegovim psima. Zvali smo Vootine prijatelje da dođu po nju kad su došli je Belit otišao Leyli a ja sam ostala. Dugo sam čekala Lukasa, prekrivena Nitrinim i svojim suzama. Njegovi psi su nas tješili.
Lukas je došao tek navečer. Bila sam ljuta, vidio mi je na licu ali je i njegovo bilo od suza.
"Bio sam sa Malek."
"Sad se viđate?"
"Samo sam joj išao reći za Renea. Kako je?" Pokazao je na Nitru.
"Kao svi valjda."
"Kad ste planirali u Huelvu?"
"Zumba mi mora dozvoliti. Ali za koj dan."
"Išao bi sa vama."
"Nismo ni mislili da nećeš."
"Što ćete sa motorima?"
"Što ćeš ti sa poslom?"
"Ima teretni brod." Prekinula nas je Nitra.
"Koliko dugo putuje?"
"Ne znam, možemo pogledati."
Ustala je i uzela mobitel a ja sam šapnula Lukasu da je ovo jedino zbog čega je danas ustala.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
"Jeftinije od aviona."
"Vjerujem, nismo Zumba da prevezemo lako motore.
"Auuu. Brodom preko Sueskog kanala 48 dana od Kine."
"Ne možemo toliko čekati. Prije ćemo se vratiti tu nego dočekati motore."
"Preko Arzika za 35 dana ali do kine je isto 20 dana brodom sigurno."
"Ne Mogu vjerovati da se ne isplati."
"Koliko dođe avionom?"
"Ček." Vladala je tišina dok nije pročitala preveliku cijenu.
"Ne možemo bez motora. Računaj i da nas je 5."
"Ej ali imao je Alvaro nekog preko kojeg je dobavljao uglavnom dijelove iz europe."
"Imaš kontakt?"
"Ne ali nazvati ću dečka koj je sa njim radio."
"Hoćete mi javiti? Trebala bi ići."
"Naravno." Rekao je Lukas.
Oboje sam ih zagrlila i otišla.
Vozila sam naravno preko ograničenja da očistim misli. Najsretnija bi bila da me policija zaustavi i završim u pritvoru jer neću platiti kaznu ali mogla bi izgubiti dozvolu. Usporila sam kad sam se toga sjetila. Nemam Australisku dozvolu i ne bi voljela izgubiti Španjolsku, pogotovo sad.
U kući me dočekao crni tepih, crene zavjese, crni stoljnjak i navlake na kauču. Sve što su mogli su stavili u crno. Otišla sam odmah na kat i ušla u Markovu sobu još noseći odjeću za vožnju.
"Kako si?"
"Još ne mogu vjerovati." Sjedio je na rubu kreveta i gledao u prazno.
"Da, tragedija." Nisam znala što reći.
"Toliko toga smo uložili u njegov oporavak. Doktori su rekli da će se ubrzo skroz oporaviti." Uložili? Mog prijatelja. Gorila sam iznutra i tješila ga cijelu noć misleći samo na Nitru.
Leyla Pov.
Zaključala sam se u sobu i nakon nekog vremena čula Belita kako kuca po vratima pa sam mu nakon kratkog ignoriranja otvorila.
"Zašto si se zaključala?" Bez riječi sam se vratila u krevet. "Je li Kovu bio u šetnji?" Odmahnula sam glavom. Uzeo ga je u naručje i otišao sa njime van. Ne znam kako bi se brinula o njemu da Belita nema. Svjesna sam da se ne mogu brinuti ni o sebi. I sve mi je ovo previše. Jedva jedem, iz kuće izađem samo kad moram, pred svojima se pretvaram da je sve uredu da imamo problema kao ekipa zbog Nitre i Alvara i onda se zatvorim u sobu, sjednem na pod pored kreveta i plačem, gledam ova 4 zida koji me okružuju kako me guše. Oni misle da me muče moji problemi i da ne vidim i ne čujem što se sa ostalima događa. Iako ne mogu ne razmišljati o sebi, sve čujem, sve znam, vidim i čujem i više nego što bi trebala. Ali oni ne vide koliko sam slomljena. Stalni problemi sa Toni i bogatašima su prije par tjedana bili sada lako rješivi problemi. Alvaro se nije probudio sa operacije kako bi moj otac dobio posao koji nikad nije dobio. Djeca su nam se skoro utopila pred očima jer je Nitra rekla da je trudna. Kako trudna još mi nije sjelo, ima tek 16 godina, premlada je. Slomljena zbog Alvara, otac ju je napustio a nije pomislila da mu mora reći, Lukas sad odgovara za nju, on će biti kriv kad rodi. Nitko na to nije pomislio a za mene misle da ih ne doživljavam. Voot je došla od nikuda u najgorem trenu. Toni njezin brat i stric. Nitra je izgubila brata, Toni je dobila.
Najteže mi pada; kad pogledam Belita. Ne vidim istu osobu koju sam vidjela prije, znam da se trudi oko mene i da sve ispravi ali ne mogu. Ne mogu ga pustiti blizu sebi. Ne osjećam se isto kao prije. I znam da ga boli to što mi se dogodilo. Ali mene više boli to što me dirao netko drugi, netko tko nije on. Osjećam se prljavo kao da se to nije smjelo dogoditi i sad ga ne mogu ni pogledati u oči kamoli pričati sa njim o tome ni o čemu drugom. Kao da mi je stranac postao.
Iz misli me on trgnuo. Vratili su se iz šetnje. Podigao me sa poda i posjeo na krevet pa čučnuo pored mene i uzeo moje ruke u svoje.
"Rene je umro."
"Što?" Šapnula sam.
"Danas su rekli Toni. Morali smo čekati Lukasa jer su Nitra i Voot bile sa nama, slomile su se." Čvrsto sam zatvorila oči i počela odmahivati glavom. Obuzeo me napadaj panike. Jedva sam se iz toga iščupala.
Kasno u noći sam mu rekla da ode da želim spavati sama. Nije htio ali je naposljetku popustio i otišao. Nisam spavala. Cijelu noć sam razmišljala u svoja 4 tamna zida i pričala sa Kovuom kojeg mi je najviše žao. Ne zna zašto sam tako loše a zna da mi nije dobro.
Ujutro sam napravila kavu i čekala da se moji roditelji probude. Rekla sam im da idem u Huelvu sa ekipom i da ćemo biti cijelo ljeto. Raditi ću tamo i sama si plaćati smještaj i hranu a njima ovdje neću biti na teret. I na kraju mogu im poslati nešto novca kad zaradim. Složili su se. Kroz jutro sam se spakirala i u manju torbu spremila stvari od Kovua pa pozdravila mamu.
