Roditelji su joj poginuli pred očima kad je imala pet godina.
Bili su ljudi-vukovi. Odbačena od čopora kad ih je najviše trebala završila je u domu za napuštene djevojčice u gradu iz kojeg dolazi.
~11 godina kasnije!~
Nakon toliko vremena njezin...
Vidim da me ona baš ne prihvaća, neće moje zagrljaje, ne želi moje ruke oko sebe. Dogovorio sam se sa njim i poslje toga pronašao onog njezinog prijatelja Alvara na društvenim mrežama da mi pomogne. Malo smo razgovarali pa mi je poslao sliku tetovaže koju Toni želi. Tražio sam ga da joj ne kaže da sam to tražio, tetovaža je stvarno lijepa, poslao sam ju frendu koj je rekao da to može napraviti.
Rekao je da sutra dođemo kad hoćemo, ima salon za tetoviranje a frendovi smo od djetinjstva.
Nazvao sam Toni da joj kažem da se sutra nađemo ali se nije javljala pa sam joj napisao poruku da se nađemo sutra. Moj frend joj neće naplatit a ona će vjerujem bit presretna. Također ako se netko tetovira nesmije ići na nikakve posebne zahvate 6 mjeseci.
Pokušao sam zaspati, kad već ležim ali nije išlo prekinuo me Tomas, nazvao me da mu dođem pomoći. Njegovi nisu bili kod kuće a mi smo popravljali. Poslje smo legli na livadu ispred kuće i gledali u vedro nebo.
Navečer
Uzeo sam gitaru i otišao malo svirati tamo kao obično. Mojima doma smeta kad idem tamo jer budim sve susjede al meni se za to jebe. To je moje mjesto.
Kad je prošla ponoć odlučio sam krenuti prema kući. Bilo je jako tiho od kad sam prestao svirati sve dok nisam vidio Toni. Trčala je prema meni, lagano sam se šokirao, nisam ju očekivao, shvatio sam što se događa tek kad mi se približila. Izgledala je jako tužno, gotovo pa je zaplakala, nisam ju stigao pozdraviti zagrlila me.
Bio sam još uvijek iznenađen, uzvratio sam joj taj zagrljaj iako neznam što se zapravo događa.
Nakon kratkog vremena prekinuo sam zagrljaj i pitao ju što je. Nakon što mi nije odgovorila pitao sam opet.
Ja- "Toni, što je bilo?"
Toni- "Nemogu. Uvijek će biti po njihovom."
Rekla je kroz suze. Uspio sam ju pogledati u oči, bila je skoro slomljena.
Ja- "Tko? Što su napravili?"
Toni- "Odvukli su me tamo."
Bila je slomljena, u suzama je lagano padala s nogu, pridržavao sam ju da ne padne na tlo i polako nas spustio dolje.
Ja- "Polako, smiri se."
Toni- "Oni nisu normalni."
Ja- "Što su ti učinili?"
Toni- "Ma ne mogu..."
Opet sam ju zagrlio i nisam ju pustio od sebe. Prošlo je neko vrijeme pa se smirila a mi smo još uvijek bili zagrljeni. Naslonila se na mene, ne mogu reći da nisam uživao u svemu ali sam ju jako htio pitati što su joj napravili.
Ujutro
Probudio sam se na glupoj livadi, valjda sam zaspao tamo, htio sam se ustati kad sam shvatio da nisam sam. Toni je ležala pored mene, bili smo zagrljeni, još je spavala. Glava joj je bila na mojim prsima, bila je prelijepa. Nisam se htio pomaknuti da ju ne probudim a znam da moram ustati, zora je.
Pričekao sam još malo da ju je umjesto mene probudilo sunce koje joj je palo na oči.
Toni- "Sorry, nisam..."
Ja- "Ššš🤫..."
Odmah kad me vidjela, sjela je do mene i htjela se ispričati pa sam sjeo i ja i stavio joj ruku preko usta.
Makla je pogled u drugu stranu. Polako sam maknuo ruku i ustao pa ju povukao na noge. Na putu do kuće rekla mi je što se dogodilo, zašto je bila onako loše.
Odvukli su ju da provjere može li dati bubreg da spasi život tom nekom njihovon bogatašu koj je imao nesreću. Ispričala mi se zbog ponašanja i svega ali sam joj rekao da ne želim čuti isprike.
Trebao sam do grada pa sam ju motorom odvezao do one kuće. Kad smo došli ispred dvorišta iz kuće je izletio onaj jedan lik njezinih godina sa kojim živi. Htjela nas je upoznati, rekla je da se lik zove Mark a on kad je došao do nas počeo se derat na nju. Nije joj davao da dođe do riječi, nije dao ni meni, radio je scenu a ona ga je smirivala. Bilo joj je neugodno, i brinula se za njega a on se ponašao kao kreten.
Toni- "Mark, molim te idemo u kuću."
Mark- "Namjerno sve to radiš, ne želiš da spasimo Renea. Ti si kriva, ti si htjela da on završi tamo..." Nisam ga mogao slušati kako ju krivi za sve.
Ja- "Nije ona kriva, prestani se derati na nju!"Upleo sam se.
Toni- "Ne Mot." Oboje su me pogledali ali sam ja gledao samo njega.
Mark- "Tko si ti da se petljaš?!"
Toni- "Mark."
Mot- "Samo kažem da bi se mogao smiriti."
Mark- "Ne tiče te se naš život, odi tamo negdje radi, za ništa drugo nisi sposoban."
Ja- "Sposobniji sam nego što ćeš ti ikad biti."
Mark- "Gospodine sposobni odjebi od naše kuće tebi ovdje nikad neće biti mjesto!"
Uvrijedio me i naljutio ali onda sam pogledao Toni. Gledala je i ona mene i rekla mi oprosti kroz zube pa počela vući ovog idiota prema kući. Odlučio sam samo tako otići, nisam više željeo biti tamo gdje me vrijeđaju.
Kasnije, samo sam razmišljao o njoj, o tom njezinom pogledu i tome kako je rekla oprosti.
Oops! Bu görüntü içerik kurallarımıza uymuyor. Yayımlamaya devam etmek için görüntüyü kaldırmayı ya da başka bir görüntü yüklemeyi deneyin.
Kad sam se vratio na imanje sam vidio Tomasa kako ide od staje traktorom ali me vidio odmah kad sam došao i pričekao me. Ja sam se naslonio na traktor i dao mu pet.
Tomas- "Pa disi stari."
Ja- "Moram ju maknuti iz te kuće."
Tomas- "Koga i zašto?"
Ja- "Shvatit ćeš."
Lukas Pov.
Čekao sam da padne mrak pa izašao van sa ljudima sa kvarta iako sam rekao da se neću više družit sa njima izašli smo. Bilo je zakon kao svaki put, napili smo se i plesali u klubu do dva ujutro sa nekim zgodnim curama.
Ujutro sam se probudio, boljela me glava, pored mene u krevetu bila je jedna mala skroz gola, mlađa od mene. Došlo mi je da povratim, svaki put kad izađem sa ovima s kvarta završim mrtav pijan sa nekom u krevetu.
Naljutio sam se na sebe ponovno, uzeo pse i otišao ih prošetati.
