Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Markov novi neprijatelj✔️✅

Toni- "Mene izbacite iz škole, ja se ne kunem."

"Ako se njih dvojca žale na to očekivat će kaznu za vas."

Toni- "Pustite nas kući, to je dovoljna kazna."

"Od sad pričam samo sa Markom."

Ja- "Možete reći da ste nas kaznili a mi ćemo se smiriti."

"Za vas danas nema nastave, odlazite, imam pametnijeg posla."

Ja- "Što je sa kaznom?"

"Recite da ste ju dobili."

Izašli smo iz ureda, a Toni je odmah stavila slušalice u uši. Do izlaza iz škole nismo pričali, ignorira me ko da nismo skupa pušteni. Pokušao sam pričati sa njom ali bezuspješno. Negdje je išla i išao sam sa njom iako se cijelo vrijeme trudila da me se riješi.

Toni- "Kako misliš postati vođa čopora kad ni mene nemožeš stići?"

Ja- "Kao prvo stižem te, a kao drugo odakle znaš da želim biti vođa čopora?"

Toni- "Vidi se."

Ja- "Ček, stvarno?"

Još neko vrijeme smo hodali, ali nije planirala usporiti. Odmah sam prepoznao mjesto pred koje smo došli, ona njezina škola. Pitao sam što ćemo tu al nije odgovorila, otac će me ubiti. Uvlači me u nevolje.

Počela je brzo hodati do ulaza u zgradu. Išao sam za njom i primio ju za desnu nadlakticu te povukao prema sebi da ne uđe.

Ja- "Jesi li poludjela? Ako moji saznaju da smo bili ovdje..."

Obuzela me panika toliko da nisam primijetio koliko je bila sretna jer je tu. Istrgnula mi se iz ruke i pojurila unutra, nisam htio, ali ušao sam po nju. Zagrlila je kratko svoju prijateljicu pa me vidjela i otišla dalje. Još ju je jedna cura vidjela i viknula njezino ime. U hodniku kojim je prolazila bili su onaj Belit i još jedan njezin frend. Belit je raširio ruke da se zagrle kad ju je vidio, ali se izmaknula i prošla pored njih.

U prostoriji je bila pozornica i sjela je na nju pa počela svirati gitaru. Stao sam na ulazu i gledao ju a ostali su joj se pridružili. Sretna je tu, sa svima njima i time što radi ali moj otac joj nikad neće dopustiti, ja tu nemogu ništa.

Izašao sam iz misli kad su oni završili, gledala me kao da pita jesam li shvatio i onda sam ju primio za ruku pa počeo vući van.

Nikome nije dopustila da joj pomogne, brzo se prestala opirati i izašla. Do kuće smo išli na suprotnim stranama ceste jer je ona tako htjela.

Na manjem raskrižju nije otišla ravno kako je trebala, preko zebre, umjesto toga skrenula je desno i naljutila me, morao ssm trčati za njom, istina je da je divljakuša.

Netko je viknuo njezino ime i okrenula se. Rekla je "Lukas" ali sam ih prekinuo, umoran sam više od njenog ponašanja. Imam osjećaj da nije slušala što sam rekao, gledala je iznenađeno u onog lika.

Ja- "Slušaš li ti mene?!" Povisio sam ton.

"Slušaj me stari, ne poznajem te, ali ne možeš tako razgovarati s njom!" Stao je ispred nje.

Toni- "Ovo je Lukas."

Ja- "A tko si ti da mi govoriš kako da razgovaram s njom?"

Unjeo sam mu se u lice i vidio koliko je ljut pa me primio za vrat i gurnuo unatrag držeći me.

Lukas- "Ja sam Lukas, tebi moje ime ništa ne znači, ali njoj znači."

Toni- "Ne, Lukas pusti ga."

Nakon što me pustio čvrsto ju jezagrlio. Izašli su iz zagrljaja pa pogledali jedno drugo od glave do pete. Rukom je prešla preko njegovog lijevog obraza gledajući ga u oči. Rekla je "uvijek su tamno plave" a on se nasmiješio. Bio sam tako ljubomoran, htio sam mu iskopati te oči. Pogledao je mene, opet ljuto i ja ssm njega.

Toni- "Pusti ga, on je bogatašev sin."

Lukas- "Puno su te gazili u životu."

Toni- "I sve sam ih zgazila."

Lukas- "Znam."

Toni- "Kako to da si tu?"

Lukas- "Mislio sam da si ti u Huelvi."

Toni-" Odvela me njegova obitelj." Rekla je pokazivajuči glavom na mene.
Lukas me je pogledao, odmjerio pa vratio pogled na nju.

Lukas- "Hoćeš li da odemo negdje?"

Toni- "Ne, moram njegovoj kući."

Lukas- "Kad ću te ponovno vidjeti?" Nasmiješila se, a ja sam im morao uletjeti u razgovor.

Ja- "Nikad više, idemo."
Povukao sam ju za ruku, ali mi Lukas nije dopustio da ju odvedem od njega.

Lukas- "Pusti je!" Povikao je prijetećim glasom i pustio sam ju.

Lukas- "Radiš li još na plaži?"

Toni- "Još uvijek imaš taj glas." Nasmijali smo se.

Lukas- "Vidimo se tamo."

Toni- "Vidimo se."

Prije nego li je otišao još jednom mi je zaprijetio ali dok je gledao Toni. Ponovno je brzo otišla, a ja sam opet morao trčati za njom..

Napokon sam ju sustigao, nakon nekog vremena uhvatio sam ju za lijevu nadlakticu i povukao prema sebi da se okrene. Porječkali smo se i pustio sam ju pa je stavila slušalice i nastavila hodati normalnom tempom.

Na ulazu u ulicu dečko je svirao gitaru. Hodao sam dosta iza nje i vidio da je iz torbice izvadila novac i došla do svirača. Stvarno me voli sramotit! Pjevala je sa njim, doslovno su ih svi na cesti gledali. Bilo mi je neugodno doći i odvuči ju od tamo dok svi gledaju.

Nažalost morao sam ih ptekinuti, odvukao sam ju usput sa sobom prema kući. Znam da je to napravila da me naljuti.

Naglo sam ju pustio pred ulazom u kuću i ljuto pogledao. Otišla je u sobu i zaključala vrata. Moj otac nije bio kod kuće ali majka me pitala što se događa. Rekao sam joj da nije bitno i onda čuo Tonin motor vani. Izašao sam van i vikao joj da se vrati al je već otišla.

Toni Pov.

Odvezla sam se do onog mjesta u šumi kraj jezera. Skinula sam jebene tenisice i umočila noge u jezero kod ležim. To me opuštalo. Nakon ekog vremena nazvala sam Belita, poslije i Nitru. Rekla sam im da sam srela Lukasa ali im nisam rekla gdje sam. Belit je u to bio na poslu sa Leylom a Nitra u radionici kod brata.

Svi dolaze kod mene danas.