Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Noć na otvorenom✔️✅

Ono je sigurno njezin motor.

Gledao sam zvjezdano nebo, topli vjetar je povremeno puhao i hladio moje krvavo srce. Jezero je žuborilo dok sam razmišljao sa pogledom prema nigdje.

Ujutro čim sam osjetio zraku sunca na licu probudio sam se a djevojka je još spavala.
Popeo sam se na stablo ljubičastog bagrema koje je bilo u blizini. Pola drveta visi nad jezerom, a pola nad tlom.

Ubrao sam cvjet ljubičastog bagrema i stavio ga pored djevojke koja se počela buditi. Sakrio sam se u šumu i gledao ju.

Sjela je i gledala oko sebe a onda je vidjela cvjet ljubičastog bagrema uzela ga je u ruku i pomirisala. Neznam što mi je bilo u glavi kad sam to radio.

Kad ga je drugi put pomirisala počele su joj se suze slijevati niz lice. Gledao sam ju u tijelu vuka i htio joj prići i reći da ne plače ali bojala bi me se.

Digla se sa trave, uzela mobitel i bagremov cvijet i krenula prema motoru. Okrenula se i viknula "Znam da si ovdje! Znam da me netko promatra!"
Bacila je bagremov cvijet na pod, stavila kacigu i otišla. Ko da me briga neka je. Samo ne razumijem kako je znala ako sam siguran da me nije mogla vidjeti, profesionalac sam.

Toni pov.

Došla sam kući. Ne znam kakao da drukčije nazivam Zumbinu kuću. Iako za mene ta riječ ima posebnu vrijednost samo kad ima veze sa Huelvom.

Parkirala sam motor i ušla unutra.

Zumba- "Gdje si bila? Zašto se nisi javila na mobitel?"

Ja- "Nisi mi otac! Nemoraš znati što radim, zašto i kad."

Mark- "Jesi dobro?" Brzo je došao iz kuhinje.

Ja- "Pustite me svi na miru!"

Rekla sam i otišla u sobu zalupivši vratima. Legla sam na krevet i zaplakala pa udarala šakama od jastuk i skoro ga poderala očnjacima, bila sam naživcirana malo sam se ispuhala pa uzela gitaru i izašla na terasu. Pjevala sam pjesmu koju smo napisali Huelvi za dan grada u školi u koju sam išla. Želim ići kući užasno me boli što sam odvojena od svog doma.

~kucanje~

Ja- "Nema me!"

Mark- "Ali znam da si ovdje."

Ja- "Molim te otiđi! "

Mark- "Htio sam..." Ušao je unutra.

Ja- "Odlazi! Kao što ste me ostavili u domu."

Izašao je van i zatvorio vrata. Sjela sam na krevet i stavila jastuk u krilo pa plakala na njemu. Nemogu se pomiriti sa onim pismom to mi nije dovoljan dokaz.

Ahh.. moram sad odvesti motor na godišnju kontrolu da može ići na registraciju. Moj motor je ispravan, ali to je procedura. Moram imati potpis mehaničara da je ispravan za vožnju. Potpis vrijedi godinu dana.

U Huelvi sam imala svog mehaničara, njegov sin je bio prijatelj Leyli i Belitu. I oni su se tu odselili prije tri mjeseca, vjerojatno je u kontaktu sa Belitom. Kod njih ću prije doći na red. Nisam se toliko družila sa Alvarom i njegovom sestrom ali sada ću morati. Moramo se držati skupa u tuđoj zemlji.