Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Možda je ipak vučica✔️✅

Mot- "Frend me mjenja, bez brige."

Ja- "U redu."

Mot- "Od zore smo u tom. Moram se i ja malo odmoriti, većinu svojeg posla sam napravio."

Ja- "Znači ti si vrijedan."

Mot- "Mora netko i voditi obitelj."

Ja- "Moja jedina obitelj su moji prijatelji." U to mu je zazvonio mobitel pa se ispričao i javio.

Rekao je da mora otići. Pitala sam da li mogu sa njim, ne želim da ovo propadne i ne želim kući.

Kad smo došli kod njega pred kuću, skidali smo kacige i dotrčao je njegov prijatelj, Mot mu je uzviknuo ime 'Tomas' ali u vučjem tijelu. Nije me vidio jer sam stajala iza Mota i pretvorio se u čovjeka pred mnom. Mot se šokiran i uplašen okrenuo prema meni ali sam se ja zagledala u daljinu. Prošaptala sam nešto, znam da me nisu čuli i pretvorila se u vučicu pa pojurila tamo gdje sam gledala u neku šumu. Došli su zamnom kao vukovi.

Tomas- "Ti si prekrasna vučica." Srušio ga je Mot na pod.

Mot- "Znao sam da si vučica."

Ja- "Osjećala sam da si vuk. Super i Mark je tu."

Mot- "Čekaj, ti ih poznaješ?" Pitao je ali sam napala.

Veća sam i jača od njih kao i oni, netko je od njih dvojce rekao 'prava je vučica'. Mot je iskočio za mnom a Mark je ostao ukopan dok su trojca skočili na nas. Bilo je tri na tri. Za Tomasom su došli dečki sa njihova imanja pa su se neprijatelji pokupili i pobjegli.

Stala sam na put kojim su prošli i pokazivala očnjake te režala. Poslje toga sam rekla da moram ići pa je Mot predložio da me otprati do kuće, ali nisam htjela pa me otpratio do izlaza sa imanja.

Mot- "Znači ti si vučica."

Ja- "Jesam."

Mot- "I to opasna vučica koliko vidim."

Ja- "Opasna sam u oba tijela."

Mot- "I dalje ne vjerujem."

Ja- "Pa ovdje se rastajemo..."

Mot- "Osim ako želiš da te odvezem nije mi problem."

Ja- "Netreba, vidimo se Mot."

Mor- "Vidimo se."

Nakon što sam izašla zatvorio je vrata ograde i naslonio se na njih pa me gledao kako odlazim.

Stavila sam slušalice u uši i hodala do ceste koja se spaja na glavnu. Iz grmlja je izašao Mark koj pred mnom ne stoji više kao ukopan dok se drugi bore. Pretvorio se u čovjeka a ja sam se uplašila da nas netko ne vidi.

Ja- "Što radite tu?!"

Mark- "Što ti radiš tu? To nije tvoj čopor izdajice."

Ja- "Ja nisam dio vašeg čopora."

Mark- "Ti si naša!"

Ja- "Ja sam mogla biti vaša, ali sjeti se, ostavili ste me."

Mark- "Kada ćeš više zaboraviti tu priču?"

Ja- "Kada svi plate. Ja nisam kriva za svoju sudbinu."

Drvo se zanjihalo kao da netko ide da drveta na drvo ali se nije čuo ni glasić, lišće je palo ali ptice nisu uzletile. Rekla sam mu da idemo, ne želim da nas netko sluša a imam osjećaj da je to u pitanju.

Došla sam kući sa Markom i nije me briga što oni misle zašto smo došli skupa, odmah sam se presvukla i otišla na posao umjesto djevojke koja je radila kad sam bila sa ekipom. Poslje posla me zvao Alvaro, već su pogledali moj motor i treba mu zamjeniti jedan stari dio ali je on skup. Udahnula sam i pitala koliko, kaže da dođe 800 ali se dogovorio sa ocem i meni će biti 300. Plaća mi je za dva tjedna, rekao je da će mi pomoći.

Super, uvjek nešto, zvala sam oglasnik i zatražila da daju oglas za čistačicu na moj broj. Taj posao radim kad mi hitno treba novac.
Otišla sam na posao i sutra ujutro, tamo je bio Belit pa smo pričali o motoru i radili.

Poslije smjene se nisam stigla ni presvući, imam kupači ispod odjeće ali sam žurila u školu. Imali smo blok sat nečega a kad je zazvonilo za drugi sat još sam razgovarala sa ekipom videochatom. Nitra mi je posudila tablet.

Profesor je već došao, kad je netko na školskom razglasu počeo pjevati pjesmu Moskva. Svi su se smijali a profesor se naljutio i odmah izašao iz učionice, a vjerojatno je i ravnatelj na putu za sobu razglasa. Leyla je pitala tko je toliko lud da napravi ovako nešto a ja sam odgovorila 'Mark' i ustala te otrčala do prostorije za razglas prije ravnatelja i profesora.

Unutra je za mikrofonom doista bio Mark. Kad me vidio nasmiješio se i nastavio pjevati. Postavila sam stolac pred vrata i zaključala ih. Kad su ravnatelj i učitelj počeli kucati i udarati po vratima otvorila sam prozor te smo kroz njega pobjegli van. Nije prestajao pjevati koliko god smo trčali oko škole. Nakon što je prestao kroz vrata dvorane smo se ušuljali unutra, a mikrofon je ostavio po putu. Ostatak školskog dana me stalno gledao i smiješio se. Nitko nije primijetio da nas nije bilo.

Kad sam došla kući samo sam htjela otići u sobu i malo svirati, ali odmah na ulazu sam čula Skarlejt kako se dere. Bila je u mojoj sobi, bili su tamo još neki iz kuće i kopali su mi po stvarima. Optužila me da joj kradem šminku ona misli da kao dijete iz doma nemam ništa.

Istjerala sam ih iz sobe i zaključala se te uzela gitaru i izašla na terasu. Sjela sam na stolac koj se tamo nalazio i svirala što glasnije to bolje. Mrzim to što moram živjeti u ovoj kući.

Sutradan

Sjedim na školskom igralištu kod terena za košarku i pričam sa ekipom videochatom. Na igralištu ima djece, ali bogataši naravno samo sjede na klupama i tipkaju na mobitelima jer što bi drugo radili?

Čula sam melodiju pjesme General bez činova, prvo sam mislila da umišljam a onda sam shvatila da dolazi sa krova škole, tamo stoji i pjeva ju Mot.

Ravnatelj i osoblje škole su izašli na igralište baš kad me nešto nadahnulo da se preko prozora popnemo na vrh zgrade gdje je bio. Učinila sam to, a kad sam došla na krov vidio me.